Croatia Forum

 

 

Suvremeni međunarodni odnosi i vanjskopolitičke strategije u 21. stoljeću, usko su vezane uz energetiku, pa bismo tako i europsku energetsku sigurnost mogli definirati samo jednom jedinom riječju – stabilnost.

Zato je u Dubrovniku, 3. i 4. listopada 2013.g. organiziran Croatia Forum na temu „Europska energetska sigurnost“. Riječ je zapravo o tradicionalnom vanjskopolitičkom skupu koji se od 2006. g. održavao u Dubrovniku, pod nazivom Croatia Summit. Ove je godine konferenciji prisustvovalo oko 200 sudionika iz 40 zemalja, te brojnih međunarodnih institucija i tvrtki koje se bave energetikom.

Energetska sigurnost kao tema Croatia Foruma dio je aktualne europske ali i globalne rasprave o energetici. Energetika je jedan od prioriteta litavskog predsjedanja EU, a bila je i tema svibanjskog sastanka Europskog  vijeća.  Hrvatska smatra da je suradnja ključni princip međunarodnih energetskih odnosa, a njegova praktična primjena je i projekt Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) jer on označava usku suradnju između zemalja kroz koje prolazi, a to znači stabilnost, sigurnost i razvoj.

 

Panel: Uloga energetike u međunarodnim odnosima (pogledajte otvaranje i panel)

Ivo Josipović, predsjednik Republike

Sudionici:

Vesna Pusić, prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova
Zlatko Lagumdžija, predsjedatelj Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH
Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore
Ahmed Davutoğlu, ministar vanjskih poslova Turske
Lynne Yelich, državna ministrica za vanjske i konzularne poslove Kanade
Amos J. Hochstein, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za energetsku diplomaciju, SAD
Savva Mikhail, zamjenik direktora Odjela za ekonomsku suradnju MVP Ruske Federacije
Michael Rühle,načelnik Odjela energetske sigurnosti NATO-a

Otvarajući konferenciju, predsjednik Josipović naglasio je kako učinkovita energetska politika, u kontekstu EU izazova sigurnosti opskrbe te diversifikacije izvora, predstavlja temelj dugoročne gospodarske politike i konkurentnosti gospodarstva EU. „To je transnacionalno, regionalno i globalno pitanje, koje se ne može uspješno voditi u izolaciji“ rekao je predsjednik Josipović.

Europska unija je prepoznala važnost uvođenja energetske sigurnosti u svoju vanjsku politiku, uz istovremenu potrebu adresiranja pitanja društvene odgovornosti, a to znači i dokidanje energetskog  siromaštva te održivi, zeleni rast.

Ministrica Pusić govorila je o formiranju novog pristupa energetskoj politici kao jednom od ključnih elemenata vanjske politike i međunarodnih odnosa. Najnoviji trendovi vađenja plina iz škriljevca, otkrivanja zaliha u istočnom Mediteranu, dovođenja kaspijskog plina u EU, te projekata vezanih za alternativne izvore i energetsku učinkovitost imat će značajan utjecaj kako na energetska tržišta, tako i na odnose među državama i globalnu geopolitiku. „Ovi su trendovi rezultirali novim skupom odnosa u kojem su se promijenile pozicije kontrole i utjecaja za koje se smatralo da su dugoročno fiksirane, te stoga današnja politička međuovisnost u energetici predstavlja produktivnu osnovu za buduću suradnju, i nadvladavanje povijesnog konflikta oko ograničenih resursa“, rekla je ministrica.

Ključno je usmjeravati energetsku politiku prema zajedničkim ciljevima i u korist što većeg broja država, umjesto parcijalnog i izoliranog djelovanja koje bi moglo potencijalno dovesti i do neželjenog ishoda.

U trenutku osvješćivanja potrebe upravljanja energetskom politikom na trostrukoj razini, bira se između kohezije ili dezintegracije određenog dijela svijeta, prosperiteta ili siromaštva, a u najširem smislu, između rata i mira.

Govoreći o projektu TAP/IAP-a, ministar Lagumdžija i ministar Lukšić utvrdili su da se upravo njime  pokazuje kako energetika predstavlja temelj za širu suradnju i snažniju koheziju unutar regije JIE.  Turski ministar vanjskih poslova Davutoğlu nazvao projekt TANAP-TAP-IAP „koridorom mira“ na području od Kaspijskog mora, preko Anatolije do Balkana. Analizirajući energetsku politiku na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, rekao je da svaka zemlja nužno mora izgraditi i definirati svoju politiku na prvoj razini, kao preduvjeta suradnje na ostale dvije. Sinergija različitih energetskih karaktera omogućila razvoj TANAP-TAP-IAP projekta, da bi se mogli razvijati i drugi projekti, apsolutno je ključno postići mir u široj regiji, posebno na Bliskom istoku. Na globalnoj razini, ključna je veza energetike i klimatskih promjena, a područje obnovljivih izvora moglo bi biti nova platforma za suradnju Balkana i kaspijskih zemalja, uz očuvanje civilizacijskog naslijeđa i okoliša.

Ministrica Yelich, govorila je o položaju Kanade kao sigurnog i odgovornog energetskog partnera, s velikim potencijalom širenja suradnje s EU u budućnosti. Kanada svoju naftu iz katranskog pijeska zasad ne izvozi u EU, a problem još uvijek predstavljaju odredbe za provedbu Direktive o kakvoći goriva (Fuel Quality Directive).

Zamjenik pomoćnika dt Hochstein istaknuo je da su SAD od potrošača postale proizvođač plina što je dovelo do pomaka na globalnim tržištima. Uspostava Južnog plinskog koridora nije konačno rješenje za EU, nego tek jedno od potrebnih dok za daljnju diverzifikaciju opskrbe i uklanjanja tzv. energetskih otoka, TANAP-TAP mora u budućnosti imati opciju primanja više plina iz šire regije (Irak, Cipar, Libanon). LNG terminali su drugi dio rješenja za EU jer omogućavaju dodatne količine plina za širu regiju, a LNG terminal na Krku omogućuje i uspostavu strateških partnerstava s Mađarskom, Slovačkom, Češkom i Ukrajinom, predstavljajući time i dio rješenja za zemlje Nabucco projekta (Bugarsku, Rumunjsku, Austriju).

Prema riječima pomoćnika direktora Mikhaila, Rusija je definirala svoju energetsku suradnju s EU kao stabilnu, no s obzirom na nove izazove, naglasila je potrebu uspostave novog zakonodavnog okvira koji bi se temeljio na pravnoj jednakosti obaju partnera.

 

Panel I: Energetska politika Europske unije (pogledajte panel)

Sudionici:

Edgars Rinkēvičs, ministar vanjskih poslova Latvije
Carl Bildt, ministar vanjskih poslova Švedske
Reinhold Lopatka, državni tajnik, Savezno ministarstvo vanjskih i europskih poslova Austrije
Peter Burian, prvi zamjenik ministra vanjskih poslova Slovačke
Rolandas Kriščiunas, zamjenik ministra vanjskih poslova Litve
Bruno Maçães, državni tajnik, Ministarstvo vanjskih poslova Portugala
George Ciamba, državni tajnik, Ministarstvo vanjskih poslova Rumunjske

Samo kroz funkcionalno unutarnje energetsko tržište, ali uz usmjereni pristup vanjskoj dimenziji EU energetske politike mogu se postići ključni ciljevi Europske unije na području energetike, a to su održivost, sigurnost opskrbe te konkurentnosti.

Brojne su zemlje suočene s različitim vrstama izazova i vode različite politike odabira energetskog miksa, a sve to zapravo usporava zajedničke akcije.

Baltičke zemlje se dugi niz godina bore s problemom energetske izoliranosti , a s obzirom na ovisnost o jednom dobavljaču i percepcijom energetike kao ključnog faktora nacionalne sigurnosti. Pozitivan trend pritom predstavlja uspostava BEMIP-a (Baltic Energy Market Interconncetion Plan), pri čemu su infrastrukturni projekti od prioritetne važnosti (regionalni LNG u Finskoj ili Estoniji, litavski LNG u Klaipedi, plinski interkonektori s Poljskom itd). Baltičke zemlje usmjerene su na intenzivniju suradnju s istočnim partnerima. Švedski ministar Bildt smatra da šira europska energetska perspektiva predstavlja niz regionalnih, pri čemu su polazišne osnove za nužnu integraciju npr. nordijskih i baltičkih tržišta, znatno različite. I same nordijske zemlje variraju kod odabira energetskog miksa, no uspjele su proizvesti model potpuno integriranog, otvorenog tržišta što je dovelo do znatnih pomaka u energetskoj učinkovitosti i smanjenju cijena energenata, pri čemu nisu bila potrebna velika ulaganja u nove infrastrukturne kapacitete.

Postavljeni cilj integriranja Baltika treba voditi daljnjoj integraciji s nordijskim partnerima, s potencijalom daljnjeg širenja prema jugu. Kada je riječ i srednjoj i istočnoj Europi, problem je nefunkcionalno unutarnje tržište, čije rješavanje mora biti prvi prioritet EU, kroz razvoj pametnih mreža koje bi uključivale i obnovljive izvore, te postigle znatne razine energetske učinkovitosti, uz konkurentnost cijena.

Poremećaj opskrbe plinom 2009. bio je svojevrsni poziv na diverzifikaciju resursa, te na zagovaranje prevladavanja uskih nacionalnih interesa u cilju koordinirane EU pozicije prema globalnim partnerima.

Rumunjska podupire projekt vađenja plina iz škriljaca te planirani offshore LNG terminal na Crnom moru. Portugal i Španjolska su europski lideri u proizvodnji obnovljivih izvora energije, ali istovremeno i energetski otoci koji ne mogu plasirati višak na tržište Francuske i dalje, zbog nedostatka interkonekcija. Dakle, parcijalna integracija nije rješenje već se treba okrenuti punoj integraciji na EU razini kako bi svi bili na dobitku.

 

Panel II: Energetska sigurnost i Južni plinski koridor (pogledajte panel)

Sudionici:

Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva
Ditmir Bushati, ministar vanjskih poslova Albanije
Nikola Poposki, ministar vanjskih poslova Makedonije
Vera Mavrić, državna tajnica Ministarstvo vanjskih poslova Srbije
Viktor Mayko, zamjenik ministra vanjskih poslova Ukrajine
Fabrizio Barbaso, zamjenik glavnog direktora Opće uprave za energetiku Europske komisije

Sva strateška promišljanja energetske politike, u smislu diversifikacije resursa i cijena, nužno uključuju suradnju u regiji istaknuo je ministar Vrdoljak dodajući kako za Hrvatsku postoje tri ključna projekta: offshore istraživanje i eksploatacija u Jadranskom moru, LNG terminal na Krku te Južni plinski koridor koji uključuje i projekt TAP/IAP. Ključno je raditi na istovremenoj realizaciji TAP-a i IAP-a. Realizacijom ovih projekata Hrvatska bi imala mogućnost postati strateško energetsko čvorište za srednju i jugoistočnu Europu.

Realizacija energetskih projekata, od plinovoda do interkonektora, za države JIE znači i gospodarski razvoj odnosno rast BDP-a, investicija, a sve to u konačnici utječe i na stabilizaciju same regije.

Iz ukrajinske perspektive, kriza iz 2009. rezultirala je povećanjem domaće proizvodnje, modernizacijom plinskih transportnih sustava te razvoja podzemnih skladišta plina. Mogućnost suradnje Europske unije s Turkmenistanom značit će i daljnju diversifikaciju dobavnih ruta te jačanje energetsko-sigurnosne arhitekture Europske unije.

Nije dovoljno imati samo zajedničko tržište, nego je nužno imati i infrastrukturnu mrežu, pri čemu je državama članicama na raspolaganju regulatorni instrument u obliku fast track-a za projekte od zajedničkog interesa (PCI), kao i financijski, u obliku Instrumenta za povezivanje Europe (Connecting Europe Facility), s budžetom od 5,1 milijardu €, rekao je predstavnik EK Barbaso.

Na razini vanjske energetske politike, EU osim mehanizama dijaloga i partnerstava ima i obvezujuće instrumente u obliku međuvladinih sporazuma s obzirom da Europska komisija u ime svih članica pregovara o nekim projektima (npr. Transkaspijski plinovod Turkmenistan-Azerbajdžan).

 

Press konferencija (pogledajte ovdje)

Copyright (c) 1997.- 2017. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH Sva prava pridržana