OESS

Glavna obilježja, ciljevi i aktivnosti

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (Organization for Security and Co-operation in Europe – OSCE) najveća je regionalna sigurnosna organizacija koja okuplja 57 država-sudionica iz Sjeverne Amerike, Europe i Azije te djeluje kao spona između europske i globalne sigurnosti. U mreži europskih sigurnosnih organizacija OESS se ističe brojnim članstvom koje uključuje euroatlantsku i euroazijsku komponentu, sveobuhvatnim mandatom, fleksibilnom strukturom te razgranatim aktivnostima na terenu. OESS je razvio i promiče cjeloviti koncept sigurnosti koji nastoji nadići odnose među državama te jednako obuhvaća prava i integritet skupina i pojedinaca i ravnopravno uključuje sve tri međusobno povezane sigurnosne dimenzije: političko-vojnu, ekonomsko-ekološku i ljudsku.

Za razliku od ostalih sigurnosnih organizacija (NATO, UN), OESS nema vlastitih snaga ili sredstava za uspostavu mira, a koristi se uglavnom preventivnom diplomacijom koja uključuje kontrolu naoružanja, jačanje povjerenja među državama, praćenje poštivanja ljudskih prava, nadzor izbora te praćenje gospodarskih i ekoloških odnosa. U drugoj polovini 90-tih važan instrument OESS-a postaju misije i terenske operacije koje djeluju u JI Europi te prostoru Srednje Azije i Kavkaza. U odgovoru na nove, suvremene ugroze sigurnosti (transnacionalne prijetnje, organizirani kriminal) OESS posljednjih godina sustavno razvija tzv. prijelazno-dimenzionalni (cross-dimensional) pristup u sve tri svoje dimenzije.

Djelovanje OESS-a usmjereno je prema ostvarenju koncepta jedinstvene i nedjeljive sigurnosti na euroatlantskom i euroazijskom prostoru kao ključnom cilju, a glavne aktivnosti Organizacije usredotočene su na:

  • uspostavu i provedbu zajednički usuglašenih načela, normi i pravila u odnosima među državama i unutar država s naglaskom na zaštiti i promicanju ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava i demokratskih standarda te na promatranje izbora;
  • očuvanje stabilnosti i sigurnosti među državama putem dijaloga i suradnje u kontroli naoružanja i mjerama izgradnje povjerenja i sigurnosti;
  • upravljanje sukobima unutar država i među državama, uključujući rano upozoravanje, sprečavanje i rješavanje sukoba te postkonfliktni oporavak;
  • potporu tranzicijskim državama u napredovanju prema demokraciji, vladavini prava i tržišnoj ekonomiji.

Od KESS-a do OESS-a

OESS vuče korijene iz razdoblja detanta, kada je 1973. godine osnovana Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS, engl. Conference of Security and Co-operation in Europe - CSCE) kao multilateralni forum za razvoj dijaloga između Istoka i Zapada u cilju uspostave novih odnosa u Europi. Nakon dvogodišnjih pregovora, 1975. godine usvojen je Helsinški završni dokument (Helsinki Final Act) koji je kroz tzv. tri košare definirao i promovirao  inovativan multidimenzionalni koncept - u kojem su vojno-politička, ekonomska i humanitarna pitanja ravnopravni čimbenici sigurnosti.

Do 1990. godine KESS je funkcionirao kao niz sastanaka i konferencija, na kojima su se uspostavljale norme i obveze, te periodično ocjenjivala njihova provedba, ispunjavajući svoju ulogu mosta između Istoka i Zapada. Nova slika Europe u razdoblju nakon Hladnoga rata i pada željezne zavjese tražila je novi profil KESS-a i nove oblike suradnje. Kada su države srednje i istočne Europe većinom krenule prema euroatlantskim integracijama, a Rusija, nakon početnog zaokreta prema Zapadu, ponovno usmjerila napore na jačanje svog utjecaja na postsovjetskom prostoru, KESS se prihvaća novih izazova koji su se javili izbijanjem žestokih sukoba unutar i među državama bivšeg SSSR-a i SFRJ. KESS tada preuzima važnu ulogu u upravljanju sukobima te stvara široku lepezu instrumenata za rano upozoravanje i sprečavanje sukoba, upravljanje krizama i postkonfliktni oporavak, razvijajući operativne kapacitete za njihovu primjenu na terenu (terenske misije). Također pruža potporu u procesu demokratske tranzicije, videći u lošoj vladavini slabih i neuređenih država korijene nestabilnosti i nesigurnosti. Istodobno, dovršivši proces institucionalizacije, KESS prerasta okvire konferencije te 1994. godine i formalno postaje organizacija (OESS).

Temeljni dokumenti

Helsinškim završnim aktom uspostavljene političke obveze nadograđene su novim normama  i principima koji su postupno stvorili OESS-ovu stečevinu (acquis), zbirku politički obvezujućih normi, pravila i standarda u sve tri dimenzije. Pariška povelja za novu Europu (Charter of Paris for a New Europe) usvojena 1990. godine označila je prekretnicu jer su se njome države sudionice jednoglasno opredijelile za razvoj demokratskih društava utemeljenih na višestranačju i tržišnoj ekonomiji, a sama Organizacija dobila je novu operativnu strukturu. Na marginama Pariškog sastanka potpisan je i ključni sporazum o kontroli naoružanja Sporazum o konvencionalnim oružanim snagama u Europi (Treaty on Conventional Armed Forces in Europe – TCFE) koji je, nakon raspada Varšavskog pakta 1999. godine prilagođen novim okolnostima (Adapted CFE Treaty). Pod okriljem OESS-a, 1992. godine potpisan je i Sporazum o otvorenom nebu (Open Skies Treaty), koji je zajedno s Kodeksom ponašanja (Code of Conduct 1994.), Bečkim dokumentom (Vienna Document 1999.) i Dokumentom o malom i lakom naoružanju (Document on Small Arms and Light Weapons 2000.) temelj rada političko-vojne dimenzije OESS-a. Obveze iz ljudske dimenzije ojačane su Kopenhaškim dokumentom iz 1990. godine i Moskovskim dokumentom iz 1991., a Povelje za europsku sigurnost (Charter for European Security), usvojena na sastanku na vrhu u Istambulu 1999. godine, pridonijela je operativnosti Organizacije i jačanju suradnje s drugim međunarodnim organizacijama i partnerima. Na posljednjem Sastanku na vrhu OESS-a u Astani (prosinac 2010.), kao ključni zajednički cilj postavljeno je uspostavljanje sigurnosne zajednice od Vladivostoka do Vancouvera, a 40. obljetnica usvajanja Helsinškog akta uzeta je kao pogodan okvir za prevladavanje postojećih razlika i podjela. Međutim, u pogledu ostvarenja vizije slobodne, demokratske, zajedničke i nedjeljive euroatlantske i euroazijske sigurnosne zajednice i dalje je očit nedostatak političke volje i međusobnog povjerenja, a postoji i veliko razmimoilaženje oko sadržaja i tumačenja onoga što bi vizija sigurnosne zajednice trebala predstavljati, ovisno o tome dolaze li ta tumačenja istočno ili zapadno od Beča. Razmimoilaženje ključnih aktera OESS-a oko  pojedinih bitnih pitanja za budućnost Organizacije kao što su provedba postojećih obveza, rješavanje zamrznutih sukoba, nadzor naoružanja i mjere jačanja povjerenja i sigurnosti, rad terenskih misija, pitanje pravne osobnosti OESS-a, reforma/unaprjeđenja rada ljudske dimenzije, uključujući inicijativu Helsinki +40 kroz koju se sva ta pitanja prelamaju, nastavlja se. Podjele su najizraženije u pogledu aktivnosti iz ljudske dimenzije.

Struktura i način funkcioniranja

Odluke OESS-a predstavljaju političke obveze, a donose se konsenzusom. Sastanci na vrhu (Summits) najviše su političko tijelo u strukturi OESS-a, no s obzirom na neujednačenu dinamiku održavanja (zadnji sastanak na vrhu održan je u prosincu 2010. u Astani nakon stanke od jedanaest godina od Istambulskog samita 1999. godine),  smjernice rada određuje  Ministarsko vijeće (Ministerial Council) koje čine ministri vanjskih poslova država sudionica. Sastanci ministara vanjskih poslova redovito se održavaju krajem svake godine. Stalno vijeće (Permanent Council) glavno je tijelo za političke konzultacije i donošenje odluka. Njegovi članovi, stalni predstavnici država sudionica pri OESS-u, redovito se sastaju jednom tjedno u Beču te raspravljaju o tekućim i izvanrednim pitanjima na dnevnom redu Organizacije.

Forum za sigurnosnu suradnju (Forum for Security Co-operation) samostalno je tijelo u okviru OESS-a koje postavlja standarde i norme djelovanja u političko-vojnoj dimenziji sigurnosti. Sastaje se jedanput tjedno, a za svoj rad odgovoran je Ministarskom vijeću. Predsjedanje OESS-om izmjenjuje se svake kalendarske godine po principu kandidatura, a dužnost predsjedavajućeg (Chairman-in-Office) obnaša ministar vanjskih poslova države predsjedateljice. Predsjedatelj je glavni politički izvršitelj te priprema i vodi sastanke Ministarskog vijeća, inicira provedbu ministarskih odluka, predstavlja Organizaciju pred javnošću, imenuje šefove misija i daje političke smjernice terenskim operacijama. Glavni tajnik (Secretary General) upravlja Organizacijom, pruža administrativnu i logističku potporu predsjedatelju te nadzire rad Tajništva čije je sjedište u Beču. Dužnost glavnog tajnika trenutno obnaša Švicarac Thomas Greminger.

U okviru ljudske dimenzije OESS-a djeluju i tri stalne funkcionalne institucije koje se bave specifičnom problematikom, a u svom radu imaju visok stupanj autonomije: Ured za demokratske institucije i ljudska prava (Office for Democratic Institutions and Human Rights - ODIHR), sa sjedištem u Varšavi; Visoki povjerenik za nacionalne manjine (High Commissioner on National Minorities - HCNM) sa sjedištem u Hagu; Predstavnik za slobodu medija (Representative on Freedom of the Media - FoM) sa sjedištem u Beču.

Republika Hrvatska i OESS

Republika Hrvatska je punopravna sudionica OESS-a od 24. ožujka 1992., i od tada redovno i ravnopravno sudjeluje u radu Organizacije. Iako je odnos Republike Hrvatske i OESS-a bio obilježen činjenicom da je u Hrvatskoj do kraja 2007. djelovala OESS-ova terenska misija, a od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2011. Ured OESS-a u Zagrebu, danas se Republika Hrvatska navodi kao primjer zemlje koja je uspješno iskoristila OESS-ovu nazočnost na dobrobit vlastitih institucija i građana, afirmirajući time i ulogu OESS-a u širem međunarodnom kontekstu. Odlukom Stalnog vijeća OESS-a (15. 12. 2011.) o zatvaranju Ureda u Zagrebu po isteku njegova mandata (31. 12. 2011.), okončana je 15-godišnja terenska nazočnost OESS-a u Hrvatskoj. Odlukom je pozdravljen uspjeh koji je Ured OESS-a u Zagrebu ostvario u provedbi svog mandata, kao i napredak te konkretna postignuća RH i njezinih institucija koja su rezultirala pozitivnom ocjenom država sudionica OESS-a o uspješnom ispunjenju mandata Ureda. Na donošenje odluke o zatvaranju Ureda svakako je utjecalo i okončanje pristupnih pregovora Republike Hrvatske s EU, osobito ispunjavanje obveza Hrvatske u p23, kao i potpisivanje pristupnog ugovora s EU. Spomenuta odluka po sadržaju i implikacijama ima poseban značaj jer se radi o prvom slučaju zatvaranja terenske misije putem odluke Stalnog vijeća OESS-a, konsenzusom svih država sudionica. Okončanje mandata Ureda OESS-a u Zagrebu predstavlja značajan zajednički uspjeh Hrvatske i OESS-a te izvrstan primjer za ostale države regije kao i potencijalni model zatvaranja terenskih misija ne samo u JIE nego  na čitavom prostoru OESS-a.

Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u terenskim aktivnostima OESS-a sekundirajući osoblje u misije OESS-a. Također  Hrvatska ima i promatrače u posebnoj promatračkoj misiji (SMM) OESS-a u Ukrajini.

 

 

Copyright (c) 1997.- 2017. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH Sva prava pridržana