Razvojna suradnja, globalni razvoj i uloga Hrvatske kao donatora

Svjesna kako poticanjem razvoja, sigurnosti i stabilnosti u drugim zemljama osigurava i vlastiti razvoj, stabilnost i sigurnost, Hrvatska prije svega promiče uzajamnu međuovisnost i usklađenost mira, sigurnosti i razvoja. U tom kontekstu, Hrvatska potiče sveobuhvatni pristup EU-a u transformaciji sukoba u dijalog (Zaključci Vijeća EU-a o EU-ovom sveobuhvatnom pristupu, Bruxelles, 2014). Pri planiranju i provedbi politike međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći, Hrvatska  ugrađuje međunarodno utvrđena načela, pri čemu posebnu pozornost posvećuje  poštivanju načela solidarnosti, pravednosti i humanosti.

U području humanitarne pomoći Hrvatska promiče međunarodno utvrđena načela humanosti, neutralnosti, nezavisnosti i nepristranosti (Europski dogovor o humanitarnoj pomoći, Bruxelles, 2008.)

Razvojna suradnja i humanitarna pomoć temeljene su na načelima transparentnosti, djelotvornosti i usmjerenosti, kojima se nastojati dodatno smanjiti raspršenost, a povećati učinak dodijeljene pomoći. Hrvatska na ovaj način nastavlja utvrđivati nacionalnu politiku međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći kao jednu od ključnih sastavnica i najvažnijih instrumenata vanjske politike.

Osnovni je cilj međunarodne razvojne politike koristiti financijske i nefinancijske kapacitete kako bi se dugoročno i trajno suzbilo globalno siromaštvo te pomoglo osobama, zajednicama, državama i regijama u preuzimanju odgovornosti za vlastiti napredak. Humanitarna pomoć kratkoročna je i hitna podrška stanovništvu pogođenom prirodnim ili krizama prouzročenima ljudskim djelovanjem, čiji je glavni cilj spašavanje života.

Siromaštvo, oružani sukobi, ekstremizam, povrede ljudskih prava, politički progoni, migracijski pritisci i posljedice klimatskih promjena imaju izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa stupnjem razvijenosti društava. Siromaštvo je prije svega ključan univerzalni izazov razvojne politike.

U samo dva desetljeća od svojeg osamostaljenja, Hrvatska je prešla put od zemlje suočene sa sukobom i humanitarnom krizom u gospodarski i društveno razvijenu državu donatoricu. Pristupanjem Europskoj uniji pridružili smo se skupini najrazvijenijih država i ujedno najvećem i najutjecajnijem donatoru na svijetu, koji izdvaja više od polovice iznosa ukupne globalne razvojne pomoći.

Tijekom ratne i poslijeratne demokratske tranzicije, Hrvatska je stekla jedinstvena iskustva i znanja koja hrvatskoj razvojnoj politici daju komparativnu prednost u globalnoj zajednici davatelja razvojne suradnje. Položaj Hrvatske u globalnim okvirima razvojne politike određen je i iskustvom poslijeratne tranzicije, koje je Hrvatska prepoznala kao svoju dodanu vrijednost u razvojnoj politici.

Hrvatska na globalnoj razini nesebično prenosi iskustva vlastitoga razvoja zemljama koje prolaze kroz slične izazove tranzicije te na taj način nudi konkretan doprinos razvoju čovječanstva. Time također  osnažuje svoj vanjskopolitički položaj te potiče vlastiti gospodarski razvoj i unaprjeđuje vlastitu sigurnost.

 

Međunarodna razvojna suradnja

Međunarodna razvojna suradnja je oblik pomoći koju razvijene države pružaju zemljama u razvoju kako bi se potaknuo njihov gospodarski razvoj i poboljšala kvaliteta života stanovništva. Cilj razvojne suradnje jest pridonijeti boljitku u svakom području života pojedinca i zajednice, kao što su  obrazovanje, posao, zdravstvo, zaštita ljudskih prava, zaštita manjina, promicanje demokracije, jednakost spolova i drugo. Države primateljice razvojne suradnje podijeljene su u četiri kategorije, prema bruto nacionalnom proizvodu (BNP-u) po glavi stanovnika. Popis država primateljica sastavlja Odbor za razvojnu suradnju/Development Assistance Committee, DAC. Hrvatska je kao članica Europske unije država donatorica, a od 2011. godine nije na DAC-ovom popisu država primateljica razvojne pomoći.

Naročito je u posljednjem desetljeću porasla svijest o značaju razvojne suradnje i postalo je jasno kako je razvojna suradnja djelotvorniji instrument od razvojne pomoći. Preobražaj iz odnosa davatelj-primatelj u odnos partner-partner daje veći učinak i osnažuje viziju globalnog partnerstva. Suradnja i partnerstvo povećavaju odgovornost primatelja, a davatelju daju jasne smjernice o konkretnim potrebama društva u koje namjerava usmjeriti pomoć. Kako je razvojna suradnja često vanjskopolitička prethodnica šire političke i gospodarske suradnje, ovakav partnerski odnos već u začetku stvara zdrave preduvjete za uspostavu opsežnije suradnje između ravnopravnih partnera.

Sve je veća svijest globalne zajednice o razvoju kao višesmjernom procesu, koji će biti djelotvoran jedino ako se poštuje vlasništvo zemalja u razvoju nad samim procesom, ako se suradnja temelji na održivosti rezultata, ako se uključi širok spektar dionika u globalno partnerstvo te ako se osigura transparentnost i međusobna odgovornost prilikom provedbe razvojne suradnje.

Neovisno o političkim, gospodarskim ili svjetonazorskim interesima, kako davatelja tako i primatelja, razvojna i humanitarna politika prije svega predstavljaju iskonsku težnju čovjeka da na miran i održiv način suzbije globalno siromaštvo i potakne razvoj cjelokupnog čovječanstva.

Suzbijanje siromaštva jedan je od najsloženijih izazova s kojima se susreće današnje čovječanstvo. Siromaštvom su pogođene mnoge zemlje u razvoju, no rašireno je i u razvijenim zemljama. Razvijene zemlje i zemlje u razvoju upućene su jedna na drugu i na djelovanje u partnerstvu kako bi pronašle optimalna rješenja za suzbijanje siromaštva. Razvojna suradnja važan je instrument upravo u suzbijanju siromaštva te mehanizam za osnaživanje globalnih partnerstava.

Dinamičnijim oblicima suradnje napušta se izrazito jednosmjeran odnos između dvije zemlje, a  financijsku pomoć zamjenjuju često djelotvorniji tehnički i drugi nefinancijski oblici podrške, kojima se potiče razmjena znanja i iskustava te međusobno učenje.

Za postizanje učinkovite pomoći s ciljem smanjivanja siromaštva, isključivo davanje novca nije dovoljno. Potrebno je usmjeriti se na programe koji smanjuju ovisnost o pomoći iz inozemstva te izgrađuju potencijal samoodrživosti.

 

Međuovisnost i nerazdvojivost razvojne i vanjske politike

Politika razvojne suradnje u funkciji je vanjske politike. Ona pridonosi izgradnji identiteta, uspostavljanju komunikacije sa svijetom te je instrument za osnaživanje sigurnosnih, gospodarskih i političkih interesa Hrvatske. Kroz politiku razvojne suradnje šaljemo poruku solidarnosti i odgovornosti, pridonosimo sigurnosti i stabilnosti u neposrednom susjedstvu i šire te pružamo potporu demokratskim procesima u trećim zemljama. Sve je to temelj za ostvarivanje uključivog i održivog razvoja. Politikom razvojne suradnje umanjuje se pritisak ilegalnih migracija te se stvara kvalitetan temelj za uspostavljanje novih i osnaživanje postojećih partnerstava.

Mudar spoj kojim razvijene države rješavaju geopolitička pitanja, promiču vrijednosti i načela, ostvaruju nacionalne interese i razvijaju opsežnija partnerstva.

Politika razvojne suradnje i humanitarne pomoći sve je istaknutiji instrument za uspostavu i razvoj vanjskopolitičkih odnosa, koji već desetljećima uspješno koriste najrazvijenije države. Brzorastuća gospodarstva sve više uviđaju značaj razvojne suradnje i humanitarne pomoći.

U današnje vrijeme, kad međunarodni odnosi postaju sve složeniji i međusobno uvjetovani, i politika razvojne suradnje postaje sve značajniji mehanizam vanjske politike mnogih država, uključujući i Hrvatsku.

 

Ključan utjecaj razvojne politike na rješavanje globalnih izazova

Novi globalni izazovi

Promjene u području razvoja nadovezuju se na brojna druga globalna politička, gospodarska i društvena kretanja, među kojima su očite složene, često dinamične promjene. Prirodne katastrofe sve su češće, sve raširenije i sve kobnije. Krize prouzročene čovjekovim djelovanjem više nisu samo pojavnost u tradicionalno krhkim i nestabilnim državama i regijama, nego izbijaju i u našem bliskom susjedstvu. Sukobi, sigurnosne prijetnje, ali i zaraze sve se rjeđe mogu zaustaviti i obuzdati unutar granica jedne države, dapače, sve je znakovitije njihovo prelijevanje, pa i pojava u državama stabilne demokracije.

Rastuće raslojavanje društva i nejednakost doveli su do toga da siromaštvo, glad i bolest žive u susjedstvu s raskoši i rasipanjem resursa, dok je unutar nacionalnih granica pojedinih država razvidan jaz između ujedno najbogatijih i najsiromašnijih stanovnika na svijetu. Posljedica toga su i brojne migracije ljudi koji za sebe i svoje obitelji traže zaštitu i kvalitetniji život u drugim zemljama svijeta. Zadatak razvojne politike, stoga, više nego ikada, postaje smanjiti nejednakost te globalno objediniti i uskladiti politike i dionike, koji će pružiti djelotvoran odgovor na pitanja ujednačenog razvoja čovječanstva.

Novi razvojni okvir jedinstvena je prilika međunarodnoj zajednici u prevladavanju tradicionalne podjele te rješavanju globalnog siromaštva i nejednakosti kroz usklađivanje društvene, gospodarske i okolišne dimenzije održivog razvoja. Pri tome je potrebno usmjeriti se na univerzalni pristup, koji će u obvezama obuhvatiti sve, a u pomoći neće izostaviti nikoga. Ciljevi održivog razvoja stoga su brojniji i opsežniji od Milenijskih razvojnih ciljeva, a njihova provedba zadaća je cjelokupne globalne zajednice, kako razvijenih, tako i zemalja u razvoju. Primjerice, Ciljevima održivog razvoja u većem su opsegu obuhvaćeni gospodarska dimenzija razvoja i koncept miroljubivih društava, koji uključuje sprječavanje nasilja, jačanje institucija te sprječavanje sukoba i kriza.

Načelno, Ciljevi održivog razvoja obuhvaćaju:

  • iskorjenjivanje siromaštva i gladi,
  • osiguravanje zdravog života i blagostanja,
  • kvalitetno obrazovanje,
  • ravnopravnost spolova,
  • čistu vodu i zdravstvene uvjete,
  • dostupnost energije,
  • dostojan posao i gospodarski rast,
  • industriju,
  • inovacije u infrastrukturu,
  • smanjenje nejednakosti,
  • održive gradove i zajednice,
  • odgovornu potrošnju i proizvodnju,
  • djelovanje u pogledu klimatskih promjena,
  • očuvanje podvodnog i života na kopnu, 
  • mir,
  • pravednost i snažne institucije  i,
  • konačno, snažna partnerstva u provedbi ovih ciljeva.

„Blagi“ instrument za suzbijanje uzroka problema, a ne samo posljedica, za sprječavanje, upravljanje i rješavanje sukoba, obuzdavanje migracija, jamčenje sigurnosti, dokidanje siromaštva, jačanje trgovine i gospodarske suradnje.

Uloga Europske unije u globalnoj razvojnoj i humanitarnoj politici

Unatoč globalnim promjenama, Europska unija i dalje je najveći globalni donator sredstava za razvojnu  suradnju i humanitarnu pomoć, s više od polovice ukupnog iznosa sredstava međunarodne razvojne suradnje.

Donatorska zajednica usmjerena je na aktivnosti

  • umanjenja rizika za nastajanje kriza i katastrofa,
  • jačanja pripravnosti i otpornosti država na krize,
  • izgradnju i jačanje lokalnih kapaciteta za smanjenje rizika nastajanja kriza,
  • odnosno za sprječavanje kriza te
  • na povezivanje humanitarne pomoći, obnove i razvoja.

U djelovanju vezanom za humanitarnu dimenziju, također se teži kvalitativnom i kvantitativnom unaprjeđenju odgovora na krize i prirodne katastrofe, odnosno što većem stupnju učinkovitosti pružene pomoći.

Granica između humanitarne i razvojne pomoći sve je tanja, točnije, uspješnost razvojne suradnje u sve se većoj mjeri povezuje s kontinuiranim nadovezivanjem na humanitarne aktivnosti. Pritom, novi pristup u provedbi humanitarnih politika uključuje i neizbježan politički dijalog.

 

Hrvatska u međunarodnoj razvojnoj politici

Pristupanjem Europskoj uniji 2013. godine, Hrvatska je preuzela cjelokupni strateški i zakonodavni okvir EU-a u području politike razvojne suradnje i humanitarne pomoći, kao i njegove međunarodne obveze. Hrvatska će, iznošenjem nacionalnih stajališta i promicanjem vlastitih prioriteta, znanja i iskustava, nastaviti pridonositi u pregovorima o strateškom okviru EU-a.

Izdvajanjima za proračun EU-a te za izvanproračunski Europski razvojni fond, Hrvatska sudjeluje u proračunskom punjenju financijskih instrumenata i jedan od zadataka nacionalne razvojne politike jest potaknuti institucionalni i izvaninstitucionalni sektor (primjerice civilno društvo, privatni sektor) na njihovo korištenje.

Hrvatska zauzima specifično mjesto u globalnoj donatorskoj zajednici, zbog još uvijek svježih iskustava i znanja stečenih u ratnoj i poslijeratnoj demokratskoj tranziciji, kao i u procesu euro-atlantskih integracija. Za države, koje se suočavaju sa sličnim izazovima, hrvatska iskustva mogu biti veoma korisna.

 

Uloga Hrvatske kao donatora

Hrvatska je u svega dvadesetak godina prošla put od države pogođene sukobom i humanitarnom krizom, od države primateljice razvojne i humanitarne pomoći do države koja se pridružila skupini malobrojnih razvijenih država pružatelja razvojne suradnje. Jedan od uvjeta u pregovaračkom procesu za pristupanje Europskoj uniji bilo je jačanje administrativnih i institucionalnih kapaciteta u području razvojne suradnje i humanitarne pomoći.

Iskustva ratne i poslijeratne demokratske tranzicije Hrvatskoj su tako omogućila jedinstveni kapital u globalnoj zajednici pružatelja razvojne suradnje. Ovu komparativnu prednost vlastitog iskustva Hrvatska, kao razmjerno malen davatelj pomoći, može ponuditi kao dodanu vrijednost donatorskoj zajednici i tako ojačati svoj vanjskopolitički položaj.

Hrvatska ima vlastita iskustva uspostave sustava razminiranja, međunacionalne i međuvjerske pomirbe, razoružavanja i resocijalizacije branitelja, pružanja psihosocijalne pomoći žrtvama rata, jačanja civilnog sektora i druge. Sva ta iskustva tražena su u brojnim kriznim i post-kriznim područjima diljem svijeta.

Težište razvojne suradnje želimo staviti na naše susjedstvo, Južni Mediteran te najnerazvijenije države i to najviše u sektorima obrazovanja, zdravlja, održivog turizma i razvoja civilnog društva.

Osim toga, naša iskustva primatelja pomoći sada koristimo u vlastitim projektima, pa tako naučene greške naših davatelja pomoći sada pretačemo u svoje znanje. Na taj način mnogo smo svjesniji kako je nametanje rješenja „izvana“ neodrživo i kako je potrebno prilagoditi suradnju uvjetima, potrebama i prioritetima primatelja.

Primjerice, u provedbi projekata u Afganistanu, ključno je prilagođavanje uvjetima i potrebama zajednice, kao i poštivanje kulturnog i životnog konteksta. Projekti se provode u dijalogu s relevantnim dionicima, ovisno o lokalnom kontekstu. Izuzetno je važno pokušati razumjeti što uspijeva u specifičnim okolnostima i zašto, oslanjati se na „lokalno znanje“ i „autohtone procese“ te učiti kroz proces djelovanja.

Poticanjem razvoja, sigurnosti i stabilnosti u drugim zemljama jačamo vlastiti razvoj, stabilnost i sigurnost. Kvalitetnim ciljanim projektima, jačamo vlastiti međunarodni položaj i vidljivost. Strateški usmjerena razvojna suradnja u pravilu je prvi korak u jačanju političkih i gospodarskih odnosa. Njome otvaramo prostor za ostale dionike – privatni sektor, građansko društvo i druge.

No, naš je vlastiti interes i moralna obveza netoleriranje kronične gladi, neobrazovanosti, smrtnosti žena rodilja i djece, podčinjenosti manjinskih društvenih skupina, stradavanje civila u humanitarnim krizama i netoleriranje ostalih oblika nepravde.

Iz vlastitih iskustava naučili smo kako su mirna i stabilna društva preduvjet razvoju i obratno. Ukoliko nema razvoja, vrlo lako je moguć nazadak u stanje nesigurnosti i sveopće regresije. Baš iz tog razloga, naša je osobna moralna obveza raditi na sprječavanju sukoba i promicanju mira, sigurnosti i razvoja.

Upravo tu je važna suradnja s civilnim društvom kao „glasom naroda“, koje snažno pridonosi  prepoznavanju prioritetnih razvojnih potreba građana, osvještavanju građana o pravima i obvezama, promicanju načela solidarnosti, transparentnosti i odgovornosti. 

MIR-SIGURNOST-RAZVOJ. Primaran cilj politike razvojne suradnje i humanitarne pomoći u narednom razdoblju, od 2016. do 2020., bit će na promicanju važnosti očuvanja mira te međuzavisnosti međunarodne sigurnosti i razvoja. Pri tome ćemo dijeliti znanja i iskustva prikupljena u stručnim i znanstvenim studijama o hrvatskoj ratnoj i poslijeratnoj demokratskoj tranziciji (poput razvojačenja i resocijalizacije branitelja; ekspertiza u području ratne psihologije i psihijatrije; protuminskog djelovanja i dr.)

Copyright (c) 1997.- 2017. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH Sva prava pridržana