Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH

Vijeće Europe

 

Glavna obilježja, ciljevi i aktivnosti

Vijeće Europe najstarija je europska organizacija sa sjedištem u Strasbourgu. Obuhvaća 47 država članica (sve europske države osim Bjelarus), a glavni joj je cilj jačanje suradnje i jedinstva na europskom kontinentu, promicanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda te demokracije i vladavine prava. Uz ova tri ključna stupa koja predstavljaju temeljne vrijednosti Organizacije, Vijeće Europe bavi se i nizom specifičnih društvenih tema kao što su socijalna isključenost, rasna, nacionalna i druga netrpeljivost, trgovina ljudima, nasilje nad ženama, prava djece, bioetika, terorizam, zaštita kulturne i prirodne baštine te drugi suvremeni izazovi europskih društava. Trenutno je Vijeće Europe posebno angažirano u borbi protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije pod geslom „živjeti zajedno u Europi 21. stoljeća“, pri čemu osobitu pažnju pridaje zaštiti ljudskih prava osjetljivih društvenih skupina poput Roma, izbjeglica, migranta i LGBT osoba. Razvojem politike susjedstva, Vijeće Europe nastoji ojačati politički angažman i promicanje europskih vrijednosti i standarda izvan granica europskog kontinenta, posebno u kontekstu tzv. arapskog proljeća.

Konvencijski sustav

Vijeće Europe jedinstveno je po svojem djelovanju u postavljanju standarda te nadzoru  i suradnji s državama članicama u pogledu njihove primjene. Do sada je VE usvojilo više od 200 pravnih instrumenata (konvencija i protokola) iz raznih područja, no najvećim dostignućem smatra se Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (usvojena 1950., na snagu stupila 1953.). Konvencija utvrđuje listu prava i sloboda koje su države dužne svakome jamčiti. Konvencijski sustav zaštite temelji se na principu supsidijarnosti, što znači da države stranke imaju primarnu odgovornost za zaštitu ljudskih prava te prevenciju i ispravljanje eventualnih povreda. Europski sud za ljudska prava  nadzorni je organ Konvencije koji utvrđuje je li država, prema pojedinačnim pritužbama, prekršila neko od prava zajamčenih Konvencijom, a kao stalno tijelo djeluje od 1998. godine. Treći stup Konvencije je Odbor ministara koji kao kolektivno političko tijelo nadzire izvršenje presuda. U strasburškom sustavu zaštite ljudskih prava Europskoj konvenciji komplementarne su Europska socijalna povelja te Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, koje se također odlikuju jakim nadzornim mehanizmom, kao i nova tzv. treća generacija pravnih instrumenata VE poput Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima, Konvencije o zaštiti djece od seksualnog nasilja i Konvencije o sprječavanju borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.

Povijest

Vijeće Europe utemeljile su 5. svibnja 1949. u Londonu deset europskih država, želeći učvrstiti demokraciju, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava na europskom kontinentu kako se strahote dvaju svjetskih ratova više nikad ne bi ponovile. U studenome 1950. u Rimu usvojena je Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s kojom je 1959. utemeljen Europski sud za ljudska prava. Završetkom hladnog rata, Vijeće Europe se nametnulo kao glavni politički forum za trajni dijalog i suradnju sa zemljama istočne i srednje Europe koje su izabrale demokratski oblik upravljanja državom. Ta nova uloga VE kao čuvara demokratske stabilnosti potvrđena je Bečkim sastankom na vrhu 1993. godine.

Istodobno su utvrđena zajednička načela u pogledu zaštita manjina, aktivne podrške procesu demokratske tranzicije te jačanja mehanizma promatranja ispunjavanja preuzetih obveza u zemljama članicama. Novi prioriteti suradnje, s naglaskom na jačanje socijalne kohezije i zaštitu sigurnosti građana, određeni su na Drugom sastanku na vrhu 1997. godine u Strasbourgu. Radi ubrzavanja dotadašnje procedure koja je prolazila dva tijela, Komisiju i tek onda Sud za ljudska prava koji je povremeno zasjedao, dogovoreno je osnivanje jedinstvenog, stalnog Europskog suda za ljudska prava koji je počeo s djelovanjem 4. studenog 1998. godine. Na Trećem sastanku na vrhu 2005. u Varšavi zacrtane su glavne smjernice aktualnog djelovanja: promicanje zajedničkih temeljnih vrijednosti (ljudska prava, demokracija i vladavina prava), jačanje sigurnosti građana Europe, izgradnja humanije Europe bez podjela te jačanje suradnje s drugim međunarodnim organizacijama (EU, UN, OESS).

Struktura i način funkcioniranja

Odbor ministara (OM) glavno je izvršno tijelo donošenja odluka te svojevrsni čuvar temeljnih vrijednosti Vijeća Europe. Okuplja ministre vanjskih poslova država članica. Odbor ministara na godišnjem sastanku u svibnju revidira stanje europske suradnje u mandatu Vijeća Europe i bavi se pitanjima od političke važnosti. Temeljne zadaće Odbora ministara uključuju: održavanje političkog dijaloga, nadzor poštivanja obveza članstva i primanje novih članica, zaključivanje pravno obvezujućih instrumenata i sporazuma kao i usvajanje političkih preporuka državama članicama te nadzor izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava. Članice Organizacije abecednim se redom svakih šest mjeseci izmjenjuju u predsjedanju Odborom ministara, kojim od studenoga 2012. predsjeda Andora. Odbor ministara u praksi djeluje i donosi odluke na razini Odbora ministarskih zastupnika kojeg čine stalni predstavnici/veleposlanici država članica. Odluke se prethodno usuglašavaju na razini izvjestiteljskih grupa/ ad hoc radnih grupa/tematskih koordinacija, čiji se rad  temelji na radu i izvješćima (tehničke) razine stručnih tijela, odnosno nacionalnih predstavnika ili nezavisnih stručnjaka u stručnim odborima.

Parlamentarna skupština (PSVE) glavno je savjetodavno tijelo Vijeća Europe te od svog osnutka 1949. godine djeluje kao pokretačka snaga Organizacije, stojeći iza mnogih njezinih ključnih inicijativa i postignuća. Izuzetno je aktivna i dinamična, a okuplja predstavnike nacionalnih parlamenata 47 država članica Vijeća Europe koji izravno predstavljajući više od 800 milijuna Europljana djeluju kao „demokratska savjest Europe“. PSVE ima 636 člana: 318 zastupnika i 318 zamjenika, a svaka država je, ovisno o broju stanovnika, zastupljena s 2-18 članova, koji reflektiraju odnos političkih snaga u nacionalnom parlamentu. Prema političkim grupacijama, trenutno većina mjesta u PSVE pripada Europskoj pučkoj stranci (EPP), zatim Socijalistima (SOC), Europskim demokratima (EDG), Savezu Liberala i demokrata za Europu (ELDE) te Ujedinjenoj europskoj ljevici (UEL). PSVE se sastaje četiri puta godišnje na jednotjednim plenarnim sjednicama u Strasbourgu, a tekstovi koje usvaja – preporuke, rezolucije i mišljenja – služe kao smjernice Odboru ministara, nacionalnim vladama, parlamentima i političkim strankama. Uz nadzor ispunjavanja članstvom preuzetih obveza, u  nadležnosti je Parlamentarne skupštine, između ostalog, izbor sudaca Europskog suda za ljudska prava  (po jedan sudac iz svake države), izbor glavnog tajnika i njegovog zamjenika te izbor povjerenika za ljudska prava. PSVE svake godine bira predsjednika iz redova svojih članova, a aktualni predsjednik je Francuz Jean-Claude Mignon, koji je izabran na ovu dužnost na zadnjem plenarnom zasjedanju PSVE u siječnju 2012. godine.

Kongres lokalnih i regionalnih vlasti kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe djeluje od 1994. godine (do tada Konferencija lokalnih vlasti Europe), a sastoji se od Doma lokalnih vlasti i Doma regija. Sastaje se dva puta godišnje na plenarnim (svibanj) i sezonskim (proljeće ili jesen) zasjedanjima. Kongresom trenutno predsjeda Austrijanac Herwig Van Staa. Glavna zadaća Kongresa je nadzor stanja lokalne i regionalne demokracije u državama članicama, o čemu države redovno podnose izvješće temeljem Europske povelje o lokalnoj i regionalnoj demokraciji.

Tajništvo VE kao administrativno tijelo brine se za učinkovito djelovanje Organizacije i odvijanje programskih aktivnosti, zapošljava oko 2000 službenika iz svih zemalja članica, a na čelu mu je glavni tajnik kojemu je povjereno strateško upravljanje programskim aktivnostima i proračunom te nadzor nad funkcioniranjem Tajništva i Organizacije općenito. Od jeseni 2009. godine dužnost glavnog tajnika obnaša Norvežanin Thorbjorn Jagland.

Posebno mjesto u strukturi Vijeća Europe pripada Povjereniku za ljudska prava kao nezavisnoj instituciji zaduženoj za promicanje zaštite ljudskih prava u državama članicama. Povjerenik institucionalno djeluje od 1999. godine, sa zadaćom podizanja svijesti o ljudskim pravima te promicanja razvoja nacionalnih struktura za zaštitu ljudskih prava, a svoje aktivnosti provodi putem dijaloga s vladama, odnosno posjeta zemljama članicama i izdavanja tematskih preporuka. Dužnost povjerenika od travnja 2012. obnaša Latvijac Nils Muižnieks.

Republika Hrvatska u Vijeću Europe

Republika Hrvatska punopravna je članica Vijeća Europe od 6. studenog 1996. godine.  Nakon što je u godinama nakon primitka u članstvo postupno usvojila potrebne standarde te ispunila pristupne obveze (monitoring Parlamentarne skupštine u odnosu na RH zaključen je 2000., a tzv. post-monitoring dijalog 2003. godine), RH danas uživa položaj aktivne članice  koja primjenjuje usvojene standarde te konstruktivno sudjeluje u programima i aktivnostima Organizacije.

Partnerski odnos Hrvatske s Vijećem Europe razvija se prvenstveno putem aktivnog sudjelovanja u programima i aktivnostima ove organizacije, s posebnim naglaskom na promicanju specifičnih tematskih interesa koji pridonose prepoznatljivosti države kao članice Organizacije. U tom smislu, Hrvatska se nastavila profilirati na području obiteljskog prava, osobito u pogledu promicanja prava djece. U Vijeću Europe RH je prepoznatljiva i na području zaštite prava nacionalnih manjina, borbe protiv svih oblika diskriminacije, posebno temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta, borbe protiv trgovine ljudima te borbe protiv terorizma pružajući na taj način konkretni doprinos radu Organizacije i ostvarenju njezinih osnovnih ciljeva u području promicanja ljudskih prava te jačanja demokracije i pravne države.

Glede djelokruga Europskog suda za ljudska prava (http://www.vlada.hr/ured-zastupnika), Republika Hrvatska dosljednom primjenom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na nacionalnoj razini - koju nastojimo i dalje unaprijediti (edukacija o Konvenciji i njezinim standardima, razvoj i primjena domaćih pravnih sredstava prema standardima Konvencije, uloga Ustavnog suda) - te urednim izvršenjem presuda nastoji pridonijeti rasterećenju Suda.

Republika Hrvatska je trenutno stranka 90 pravnih instrumenata VE (http://conventions.coe.int/), ratificiravši sve „temeljne ugovore “, a daljnja dinamika temeljit će se na pristupanju  onim relevantnim ugovorima koji imaju specifičnu „dodanu vrijednost“ u odnosu na postojeće međunarodno pravo.

Hrvatska je i članica 11 (od ukupno 14) parcijalnih sporazuma Vijeća Europe:

  • Europska komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija)
  • Razvojna banka Vijeća Europe
  • Konvencija kojom se uspostavlja Europska Farmakopeja
  • Skupina za suradnju u području borbe protiv zlouporabe i nezakonitog trgovanja drogama (Pompidou)
  • Europski fond za koprodukciju i distribuciju kinematografskih i audiovizualnih djela (Euroimages)
  • Parcijalni sporazum za mladešku iskaznicu (EURO<26) u svrhu promicanja i olakšavanja mobilnosti mladih u Europi 
  • Europski audiovizualni opservatorij
  • Sporazum kojim se uspostavlja Skupina država protiv korupcije (Greco)
  • EUR-OPA (Skupina za koordinaciju sprječavanja, zaštite i pružanja pomoći u slučajevima većih prirodnih i tehnoloških nesreća)
  • Prošireni parcijalni sporazum kojim se uspostavlja Europski centar za moderne jezike(Centar Graz)
  • Prošireni parcijalni sporazum o sportu (EPAS)