Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH

Vijeće sigurnosti

Vijeće sigurnosti jedno je od glavnih tijela UN-a ustrojenih temeljem Povelje UN-a koje ima primarnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Dok druga tijela UN-a imaju mogućnost davanja preporuka državama članicama da postupaju na određeni način, samo rezolucije Vijeća sigurnosti mogu imati obvezujući karakter te su ih države članice, sukladno Povelji, dužne prihvatiti i provoditi.

Vijeće ima 15 članica; od čega pet stalnih članica: Kina, Francuska, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD i, deset nestalnih članica. Nestalne članice bira Opća skupština na dvije godine. Članice se svaki mjesec izmjenjuju na mjestu predsjedavajuće Vijećem. Svaki član Vijeća ima jedan glas. Odluke proceduralne prirode donose se većinom od najmanje devet glasova, dok odluke supstancijalne prirode zahtijevaju devet glasova uključujući suglasnost svih stalnih članica. Ako se stalna članica ne slaže s odlukom Vijeća, ona može uložiti negativni glas, i taj čin ima snagu veta. Svih pet stalnih članica su tijekom vremena iskoristile to pravo. U slučaju kada se neka od stalnih članica ne slaže s odlukom Vijeća, a ne želi donošenje odluke blokirati vetom, može se suzdržati od glasovanja. Zemlja članica Ujedinjenih naroda, koja nije članica Vijeća, također može sudjelovati u raspravama Vijeća koje se nju tiču, ali nema pravo glasa prilikom donošenja odluka.

Kada Vijeće razmatra određenu prijetnju međunarodnom miru, ono prvo istražuje načine mirnog rješenja sukoba. Ono može predlagati principe za rješavanje krize ili posredovati u pregovorima. U slučaju oružanog sukoba, Vijeće pokušava osigurati prekid vatre. Vijeće može poslati mirovnu misiju da pomogne sukobljenim stranama u uspostavljanju povjerenja i držanju sukobljenih strana razdvojenim. Vijeće također može nametnuti gospodarske ili druge sankcije ili embargo na uvoz oružja a po potrebi može i silom nametnuti svoje odluke (Poglavlje VII Povelje UN). U rijetkim slučajevima, Vijeće može autorizirati države članice da koriste “sva neophodna sredstva” uključujući kolektivnu vojnu akciju, u cilju provođenja odluka Vijeća. Vijeće sigurnosti također daje preporuke Općoj skupštini prilikom izbora glavnog tajnika Organizacije kao i prilikom izbora novih članica UN-a te izbora sudaca Međunarodnog suda.

Sukladno Povelji (članak 29.), Vijeće sigurnosti također ima pravo osnivati vlastita supsidijarna tijela radi učinkovitog ispunjavanja svojih funkcija, poput sankcijskih odbora, Protuterorističkog odbora, Odbora za neširenje oružja za masovno uništenje i drugih. U sklopu sveobuhvatne reforme UN-a 2005. godine Vijeće sigurnosti je sudjelovalo donošenjem rezolucije 1645 (2005) kojom je osnovana Komisija za izgradnju mira kao međuvladino savjetodavno tijelo na području koje je od posebne povezanosti uz mandat Vijeća i njegove napore.

Vijeće je također osnovalo i dva međunarodna kaznena tribunala. Svojom rezolucijom broj 827 (1993) Vijeće sigurnosti je 25. svibnja 1993. godine osnovalo Međunarodni kazneni sud za ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ, dok je 8. studenog 1994. godine rezolucijom broj 955 (1994) osnovalo Međunarodni kazneni sud za Ruandu.

 

Linkovi: