Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH

 

UN Komisija za izgradnju mira je međuvladino savjetodavno tijelo uspostavljeno 2005. godine u sklopu procesa sveobuhvatne reforme UN-a (rezolucije OS 60/180 i VS 1645(2005)), i na temelju preporuke glavnog tajnika sadržane u izvješću visokog panela (A More Secure World) iz 2004. I njegovog izvješća iz 2005. (In Larger Freedom), a s ciljem postizanja koordiniranog pristupa post-konfliktnoj izgradnji mira. Nova arhitektura za izgradnju mira potvrđena je na Svjetskom samitu na visokoj razini 2005., pri čemu je predviđena uspostava Komisije za izgradnju mira, Fonda za izgradnju mira i Ureda za potporu izgradnji mira.

Komisija ima tri glavne funkcije: 1. koordinacija svih mjerodavnih čimbenika u prikupljanju resursa i predlaganju sveobuhvatne strategije postkonfliktne obnove; 2. usmjeravanje interesa prema obnovi i izgradnji institucija te potpori razradi sveobuhvatne strategije za postavljanje temelja održivog razvoja; 3. unapređenje koordinacije svih mjerodavnih čimbenika unutar i izvan UN-a, razvoj najboljih praksi i nastojanje da se osigura predvidivo financiranje aktivnosti usmjerenih na oporavak zemalja koje izlaze iz sukoba.

Komisijom upravlja Organizacijski odbor koji se sastoji od 31 članice koje se biraju iz 5 različitih kategorija: 7 članica Vijeća sigurnosti (P5 i rotacijski po 2 ne-stalne članice), 7 iz Gospodarsko-socijalnog vijeća (ECOSOC), 5 od strane najvećih financijskih kontributora kao i 5 od strane najvećih kontributora u mirovnim operacijama UN-a te 7 članica izabranih u Općoj skupštini sukladno regionalnom ključu (samo jedna članica iz Istočnoeuropske regionalne skupine - EEG).

Konkretne aktivnosti Komisija provodi kroz svoja radna tijela - Specifične konfiguracije za pojedine države (Country-Specific Configurations - CSCs). Trenutno postoji 6 CSCs za države koje se nalaze na agendi Komisije (Burundi, Sijera Leone, Gvineja-Bissau, Srednjoafrička Republika, Gvineja i Liberija) a koje to mogu postati na sljedeće moguće načine: temeljem zahtjeva VS ili glavnog tajnika UN-a za savjetom Komisije, odnosno temeljem zahtjeva država članica ili OS ili ECOSOC-a ukoliko se država nalazi u situaciji pred (ponovnim) sukobom ali uz pristanak predmetne države (a nije na agendi VS).

Pravo na članstvo u pojedinim konfiguracijama, uz članice Organizacijskog odbora Komisije, imaju i države na koje se odnosi CSC, države iz regije koje su uključene u postkonfliktni proces i druge države koje sudjeluju u humanitarnim aktivnostima i/ili političkom dijalogu, kao i relevantne (sub)regionalne organizacije, vodeći financijski i vojno/policijski kontributori, viši UN predstavnici sa terene kao i iz UN sustava općenito te međunarodne i regionalne financijske institucije. Dodatno, unutar Komisije djeluje i Radna skupina za naučene lekcije (Working Group on Lessons Learned).

Stručnu i administrativnu podršku radu Komisije pruža Ured za potporu izgradnji mira (Peacebuilding Support Office - PBSO). Ured također upravlja Fondom za izgradnju mira (Peacebuilding Fund - PBF) te pomaže glavnom tajniku UN-a u koordinaciji UN-ovih agencija u naporima za izgradnju mira.

 

Linkovi: