Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH

IZVJEŠTAJ O RADU REPUBLIKE HRVATSKE U VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODU U RAZDOBLJU 2008-2009

I. Uvod

Nakon međunarodnog priznanja i primitka u međunarodne organizacije, te općom konsolidacijom nakon uspostave teritorijalne cjelovitosti, Republika Hrvatska pokazala je i ambicije aktivno se uključiti u međunarodne tokove i na taj se način dodatno afirmirati. Stoga je jedan od logičnih poteza bio i podnošenje kandidature za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti. Odluka o kandidaturi donijeta je 1999. godine, kada je i istaknuta unutar UN/ove Istočnoeuropske regionalne skupine, a 2003. godine Predsjednik Republike Stjepan Mesić i javno je obznanio s govornice Opće skupštine UN-a da je Hrvatska kandidat za mjesto nestalne članice 2008.-2009. godine.

 

Izvor: UN foto

Od samog početka kandidature pristupilo se uobičajenim razmjenama podrški s drugim državama, kojima se do samih izbora moglo osigurati maksimalno polovica potrebnih glasova. Stoga se vrlo brzo uz ove aktivnosti započelo sa strateškim promišljenjem vođenja kampanje. U svrhu koordinacije kampanje u jesen 2003. godine osnovane su dvije radne skupine u MVPEI (Radna skupina za upravljanje izbornom kampanjom - na dužnosničkoj razini MVPEI, te Radna skupina za koordiniranje izborne kampanje - na razini načelnika odjela). No, početkom 2004. godine umjesto radnih skupina poslove koordinacije preuzeo je Odjel za UN. Poslovi koordinacije obuhvaćali su sve elemente lobiranja - putem MVPEI, Ureda Predsjednika Republike, Vlade RH, Sabora, diplomatsko-konzularne mreže, a poglavito Stalne misije pri UN u New Yorku, te planiranja i realizacije odnosa s relevantnim međunarodnim organizacijama, između ostaloga i sudjelovanjem na multilateralnim skupovima, upućivanjem posebnog izaslanika, kao i organizacijom promidžbenih manifestacija.

U međuvremenu, nakon RH, kandidaturu su istaknule i Češka Republika i Gruzija, no ova potonja povukla je svoju kandidaturu relativno rano. Na taj način su za jedno mjesto iz naše, Istočnoeuropske skupine ostala samo dva kandidata.

Iako je u mnogim krugovima, ne samo u inozemstvu, procijenjeno kako Češka ima daleko veće izglede biti izabrana (članica EU, brojnija diplomatska predstavništva u regijama u kojima Hrvatska uopće nije zastupljena, znatno veće investicije u raznim zemljama, podrška nekih velikih sila, itd.), Hrvatska nije odustala od kandidature, nego se usredotočila na svoje komparativne prednosti. Kao ključne elemente svoje kampanje naša je zemlja isticala činjenicu da se kandidiramo po prvi puta, činjenicu da smo se kronološki prvi prijavili, iskustvo na terenu koje smo stekli u Domovinskom ratu, potencijalni doprinos stabilizaciji regije i prepoznavanje naših napora i pozicioniranja kao čimbenika stabilnosti, te razumijevanje stvarnih problema i potreba zemalja u razvoju (zahvaljujući i povijesnom naslijeđu, ali i zemljopisnoj konfiguraciji kada se radi o opasnostima od klimatskih promjena, i sl.). Isticali smo našu opredijeljenost za aktivni multilateralizam i sudjelovanje naše zemlje u velikom broju mirovnih operacija, prije svega UN-a, diljem svijeta. Velikim dijelom zahvaljujući nekima od navedenih elemenata Hrvatska je 2006. godine izabrana u prvi saziv novoformirane Komisije za izgradnju mira (PBC) - (protukandidat nam je bila Bosna i Hercegovina), što je dodatno ojačalo našu poziciju.

Osim intenzivnih bilateralnih kontakata i izuzetnog angažmana Stalne misije u New Yorku, prepoznata je i potreba za uspostavljanjem formalnih odnosa s Afričkom Unijom i Zajednicom karipskih država (CARICOM), što je i bilo realizirano na inicijativu Odjela za UN, omogućivši time lobiranje i na marginama sastanaka ovih regionalnih organizacija. Najviši državni predstavnici sudjelovali su na svim značajnim međunarodnim skupovima. Tako je Predsjednik Republike Stjepan Mesić sudjelovao u radu Summita nesvrstanih zemalja u Havani 2006. godine, a njegov posebni izaslanik Budimir Lončar na Summitu Afričke Unije, sastancima Organizacije islamske konferencije, sastancima Arapske lige, itd. Konačno, posebni izaslanik ministrice vanjskih poslova i europskih integracija posjetio je određene zemlje regija u kojima Hrvatska nije odgovarajuće zastupljena i koje nisu bile dovoljno obuhvaćene bilateralnim ili multilateralnim sastancima, a procijenjeno je da bi mogle donijeti dosta glasova (karipske zemlje, jug Afrike).

Vrijedi istaknuti kako su našu kandidaturu poduprijele sve države šire regije (osim jedne), a također smo dobili i glasove gotovo polovice država članica Europske unije.

Sve navedene aktivnosti dovele su do konačnog uspjeha Hrvatske na izborima 16.listopada 2007. godine na kojima je u prvom krugu Hrvatska dobila 95 glasova, a Češka 91. (Za izbor je bilo potrebno prikupiti dvije trećine (128) glasova, no već i obična većina glasova bila je značajna prednost, jer se u drugom krugu ona obično povećava). Tako je bilo i u našem slučaju, pa je u drugom krugu Hrvatska dobila 106 glasova, a Češka 81. Nakon toga češki je predstavnik objavio da njegova zemlja odustaje, uvidjevši trend i realno predviđajući da bi u trećem krugu Hrvatska dobila potrebu dvotrećinsku većinu ili se sasvim približila tome.


II.

Pripreme za članstvo u Vijeću sigurnosti počele su dakako znatno prije samih izbora. Iako se, naravno, ishod nije mogao znati, trebalo se pripremiti kao da ćemo biti izabrani.Tako je izrađen popis svih tema koje su bile na dnevnom redu Vijeća sigurnosti u prethodne tri godine te su prikupljeni svi relevantni dokumenti. Izrađene su analize o svakoj pojedinoj temi, koje su sadržavale ne samo UN-ove dokumente, nego i sve ostale dostupne podatke, uključujući stajališta ključnih država o pojedinoj temi, uz obaveznu prezentaciju stajališta pet stalnih članica Vijeća sigurnosti i Europske Unije, ali i drugih članica Vijeća. Za potrebe kvalitetne izrade i redovitog ažuriranja, kao i sigurne distribucije ovako strukturiranih dokumenata, a posebno radi slanja naputaka Stalnoj misiji u New Yorku, na inicijativu Odjela za UN izrađen je poseban modul "UN" unutar IKOS sustava komunikacije MVPEI. Premda se modul pokazao naprednim u odnosu na ostatak IKOS sustava, puna eksploatacija njegovih kapaciteta ipak je izostala. Time je umjesto predviđene raspodjele nadležnosti na sve relevantne dijelove MVPEI sustava, u konačnici gotovo sav teret praćenja rada Vijeća sigurnosti u Zagrebu tijekom obje godine nestalnog članstva pao na Odjel za UN.

Pored toga, u Stalnoj misiji u New Yorku podijeljena su konkretna zaduženja, te su se diplomati pripremali za praćenje konkretnih tema. Sve su ove pripremne radnje bile koordinirane s MVPEI (Odjel za UN) i s Uredom Predsjednika Republike.

Nakon izbora, Stalna misija je, u skladu s uhodanom praksom, u posljednjih šest tjedana 2007. godine imala pravo sudjelovati u svim aktivnostima Vijeća kao promatrač, čime su stečena dragocjena iskustva.

Naravno, s obzirom na povećani obujam i strukturu poslova Stalnu misiju trebalo je kadrovski ojačati. Uslijed formiranja nove Vlade RH, do toga je došlo tek u prvoj polovici veljače 2008. godine, uključujući i promjenu na dužnosti novog stalnog predstavnika, kada je Hrvatska već bila članicom Vijeća.

Na samom početku rada u Vijeću, Republici Hrvatskoj iskazano je posebno povjerenje imenovanjem za predsjedavajuću Protuterorističkog odbora Vijeća sigurnosti, jednog od najznačajnijih, ali i politički najdelikatnijih radnih tijela Vijeća. Uz to, Hrvatska je imenovana za predsjedavajuću Radne skupine 1566 te potpredsjedavajuću Odbora za neširenje oružja za masovno uništenje nedržavnim čimbenicima, kao i sankcijskih odbora za Somaliju i Sudan.


III.

Kako rad Vijeća sigurnosti obuhvaća velik broj tema, trebalo je utvrditi prioritete za Republiku Hrvatsku. Ocijenjeno je kako bi prioriteti trebale biti teme vezane uz našu zemlju ili uz (širu) regiju. Tako su u tu skupinu prvenstveno svrstane teme koje se odnose na ICTY, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, a stjecajem okolnosti (rat u kolovozu 2008. godine) i Gruzija, te Cipar. U drugu skupinu svrstane su teme koje nisu izravni hrvatski prioritet, ali predstavljaju velike sigurnosne, političke ili humanitarne izazove (Bliski Istok, Afganistan, Sudan/Darfur, Somalija, DR Kongo, iranski nuklearni program, sjevernokorejske rakete s nuklearnim bojevim glavama), te potom sve ostale teme.

Pored toga, na dnevnom redu Vijeća sigurnosti nalaze se i načelne teme, koje nisu vezane uz određeno krizno područje, nego su više koncepcijske naravi (prijelaz od održavanja mira ka njegovoj izgradnji, zaštita civila u oružanim sukobima, suradnja UN-a s regionalnim organizacijama, međunarodno kazneno sudovanje, i sl.). Te su se teme u pravilu pojavljivale jednom mjesečno u obliku tematske rasprave, a predlagala bi ih ona država koja je taj mjesec predsjedala Vijećem.

Nastupi na sjednicama Vijeća, kao i na konzultacijama, bili su koordinirani s MVPEI, a po potrebi i s Uredom PRH i Vladom RH. Politička stajališta zauzimala su se u koordinaciji s navedenim instancama.

Tokom dvije godine članstva u Vijeću sigurnosti održane su 474 sjednice Vijeća te 284 konzultacija. Usvojeno je 113 rezolucija i 83 predsjedničke izjave, dok su gotovo u svim ostalim slučajevima usvajane izjave za tisak.

Republika Hrvatska predsjedala je Vijećem sigurnosti u prosincu 2008. godine. Tog je mjeseca održano 37 sjednica i 18 konzultacija, te usvojeno 14 rezolucija i 4 predsjedničke izjave. Prosinac, koji je i inače u UN-u mjesec s povećanim brojem sastanaka, bio je što se tiče Vijeća sigurnosti dodatno obilježen i opterećen krizom u pojasu Gaze, tako da je, primjerice, sjednica Vijeća pod hrvatskim predsjedanjem trajala do 22:30 sati 31. prosinca. Temeljem odluke Predsjednika Republike za temu za temu otvorene rasprave tijekom našeg predsjedanja odabrano je aktualno pitanje terorizma "Prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti kao posljedica terorističkih akata". Sjednicom je predsjedao Predsjednik Republike Stjepan Mesić, a predsjednička izjava koja je tom prigodom usvojena ocijenjena je kao vrlo primjerena i dobro uravnotežena. Tema je privukla poseban interes međunarodne zajednice i obzirom na tragične posljedice terorističkih napada na indijski Mumbai u studenom 2008. godine. Također, sjednicama Vijeća sigurnosti predsjedao je i predsjednik Vlade RH Ivo Sanader i to na temu borbe protiv piratstva u Somaliji, što je rezultiralo usvajanjem rezolucije 1851 (2008), kao i sjednicom Vijeća kada je usvojena rezolucija 1850 (2008) kojom se potvrđuje podrška nastavku bliskoistočnog mirovnog procesa. Naše prosinačko predsjedanje Vijećem sigurnosti općenito je ocijenjeno vrlo uspješnim.

U sklopu tematskih rasprava Hrvatska je u više navrata bila zastupljena na višim razinama, pa su tako izaslanstvo predvodili potpredsjednica Vlade, ministar vanjskih poslova i europskih integracija, kao i ministar pravosuđa i državni tajnik u MVPEI.


IV.

Hrvatski predstavnici sudjelovali su u svim raspravama na Vijeću sigurnosti, kako na otvorenim sjednicama i zatvorenim sastancima, tako i na konzultacijama i u ostalim formatima. Svi javni istupi nalaze se u prilogu. Na taj je način naša zemlja pokazala ne samo interes, nego i sposobnost uključivanja u sve teme na dnevnom redu Vijeća sigurnosti. Svi nastupi bili su odraz utvrđene politike, i kao takvi prepoznati od ostalih članica Vijeća, a u slučajevima otvorenih rasprava i od strane cjelokupnog članstva. Temelj naših nastupa bila je pozicija Republike Hrvatske kao europske zemlje koja je kandidat za članstvo u EU. To, naravno, nije značilo automatsko svrstavanje uz europske članice ili SAD, tim više jer su u određenom broju tema njihova međusobna stajališta različita. Kada se radilo o temama od prioritetnog interesa za našu zemlju (Kosovo, BiH, ICTY) naš je doprinos redovito ocjenjivan kao konstruktivan i stručan, a stajališta kao umjerena. Po pitanju Kosova vodilo se računa o osjetljivoj regionalnoj stabilnosti, pri čemu su naša stajališta iskazivana otvoreno i jasno, ali i uz puno razumijevanje da neke druge države mogu imati i različit pristup. Po pitanju BiH redovito je naglašavana potreba očuvanja teritorijalne cjelovitosti i jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda, s posebnim naglaskom na položaj hrvatskog, kao najmalobrojnijeg naroda. Uz to, naglašavana je i naša podrška euroatlantskoj perspektivi Bosne i Hercegovine. Po pitanju ICTY isticana je podrška njegovom radu, a sjednice Vijeća sigurnosti (otvorene) bile su prigoda za izravni dijalog s glavnim haškim tužiteljem. Posebno treba napomenuti kako je intenzivno lobiranje i prezentacija činjenica s naše strane prije posljednje sjednice Vijeća o toj temi u prosincu 2009. godine dovelo do toga da je ocjenu glavnog haškog tužitelja o suradnji Hrvatske u cjelini podržala samo jedna zemlja, dok su ostale izrazile ocjene koje su bile povoljnije ili čak bitno povoljnije po našu zemlju.

V. Zaključno

Gledano u cjelini, tijekom svog članstva Republika Hrvatska se profilirala kao zemlja koja, iako je donedavno i sama bila predmetom rasprava na Vijeću sigurnosti, može mjerodavno, kvalificirano i kvalitetno raspravljati i donositi odluke o svim pitanjima na dnevnom redu Vijeća. Hrvatski diplomati, posebice oni u Stalnoj misiji u New Yorku, stekli su specifična znanja i jedinstveno iskustvo koje se može steći samo članstvom u Vijeću sigurnosti, a također su razvili kontakte i osobne odnose koji će biti od koristi i u nadolazećim godinama. Ugled Hrvatske znatno je učvršćen, a za naš dvogodišnji rad dobili smo nepodijeljene komplimente. Pokazali smo da se možemo ravnopravno uključiti u sve svjetske tokove, mnogo šire nego što je naša regija ili Europa.