Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH

Multilateralni odnosi

Ljudska prava


 

  Ljudska prava u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj ljudska prava svakog pojedinca propisana su Ustavom RH, međunarodnim ugovorima kojih je RH stranka, te zakonima.

Ustav Republike Hrvatske u članku 3. zaštitu ljudskih prava određuje kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske. Glavom III Ustava jamči se zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, te velik broj pojedinačnih prava.

Članak 14. Ustava RH proklamira pravo svakog u Republici Hrvatskoj na Ustavom zajamčena prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju i drugim osobinama. Svi su jednaki pred zakonom. Jamče se, zatim poimence osobne i političke slobode i prava (poput prava na život, zabrane mučenja i prisilnog rada, prava na pravičan sudski postupak, nepovredivost doma, zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, slobodu mišljenja i izražavanja misli, savjesti i vjeroispovijedi itd.). Zasebni poglavljem jamče se gospodarska, socijalna i kulturna prava, kao što su pravo vlasništva, poduzetničke i tržišne slobode, pravo na rad i iz područja rada, i pravo na socijalnu sigurnost, socijalno osiguranje, zdravstvenu zaštitu i posebnu skrb. Jamči se također pravo na obrazovanje, slobodu znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, kao i pravo na zdrav život u zdravom okolišu.

Zaštita prava nacionalnih manjina jamči se člankom 15. Ustava, a ona je i detaljno razrađena posebnim Ustavnim zakonom.

Nastavno na Ustav Republike Hrvatske, mnogi zakoni i drugi propisi na različitim razinama daju praktično značenje temeljnim pravima i slobodama pojedinca. Ovo se odnosi na veliki broj propisa uključujući: zdravstvenu zaštitu, socijalne službe, kazneno zakonodavstvo, zaštitu protiv različitih oblika diskriminacije, obrazovni sustav i slično.

Republika Hrvatska ratificirala je i velik broj međunarodnih ugovora na globalnoj i regionalnoj razini, kojima se jamči zaštita i promocija ljudskih prava. Ti ugovori, u koje pripada i šest konvencija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima prema kojima postoji obveza izvještavanja ugovornim tijelima Ujedinjenih naroda, kao i Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, sukladno odredbama Ustava dio su unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su iznad zakona, te ih sudovi mogu i neposredno primjenjivati kad odlučuju o pitanjima koja se tiču zaštite ljudskih prava pojedinaca.

Za provedbu nacionalnog zakonodavstva i međunarodnih obaveza koje je RH preuzela u području zaštite i promocije ljudskih prava odgovornost pripada cjelokupnom sustav državne vlasti, s posebnim naglaskom na ulogu sudova u njihovoj zaštiti, te nezavisnih institucija.

Zakon o sudovima (nn 150/05) u članku 5. propisuje: ˝Sudovi sude na osnovi Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Sudovi primjenjuju i druge propise koji su donijeti sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu Republike Hrvatske.˝

Nezavisne institucije za zaštitu ljudskih prava:

  • Ured pučkog pravobranitelja
  • Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova
  • Ured pravobraniteljice za djecu

Unutar sustava državne uprave osnovana su i posebna tijela u cilju promocije i daljnjeg unaprjeđivanja sustava zaštite ljudskih prava. Posebnim pitanjima iz područja ljudskih prava ili posebno osjetljivim skupinama posvećuje se posebna pažnja, te su u tu svrhu osnovana i nacionalna tijela.

Povjerenstva i nacionalni odbori Vlade RH za zaštitu ljudskih prava:

  • Povjerenstvo Vlade RH za ljudska prava
  • Povjerenstvo Vlade RH za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome
  • Povjerenstvo za osobe s invaliditetom
  • Povjerenstvo za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži
  • Nacionalni odbor za međunarodno humanitarno pravo
  • Nacionalni odbor za obrazovanje o ljudskim pravima
  • Nacionalno bioetičko povjerenstvo za medicinu
  • Komisija za odnose s vjerskim zajednicama
  • Vijeće za djecu
  • Savjet za razvoj civilnog društva
  • Savjet za nacionalne manjine

U Hrvatskoj djeluje i velik broj nevladinih udruga specijaliziranih u području zaštite i promicanja ljudskih prava koje aktivno doprinose učinkovitom ostvarenju svih ljudskih prava za sve i bez diskriminacije.

NACIONALNI PROGRAMI ZA UNAPREĐIVANJE LJUDSKIH PRAVA

Napominje se, da se u izradi nalaze: Strategija za razvoj civilnog društva i Strategija za borbu protiv diskriminacije.




  Hrvatska vanjska politika u području ljudskih prava

Načela i ciljevi

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u svom vanjsko-političkom djelovanju promiče politiku zaštite ljudskih prava svih osoba u svim državama, sukladno sa prihvaćenim standardima za zaštitu ljudskih prava.

U svom vanjskopolitičkom djelovanju RH aktivno podržava zaštitu i promociju svih ljudskih prava sadržanih u ovim međunarodnim instrumentima, kojih je stranka, zalažući se za njihovu univerzalnu ratifikaciju

U svojem međunarodnom djelovanju u području ljudskih prava, Hrvatska se posebno zalaže za:

  • univerzalnost, međusobnu povezanost i uvjetovanost svih ljudskih prava,
  • jednake mogućnosti za uživanje ljudskih prava za sve ljude; osobita pažnja posvećena je pravima djeteta, žena te pravima nacionalnih manjina etničkim manjinama,
  • pravo na život, i potpuno ukidanje smrtne kazne, kao i
  • potpuno ukidanje svih oblika mučenja i drugih okrutnih, nehumanih i ponižavajućih postupanja i kažnjavanja.

Poticanje jačanja demokratizacije i promocije ljudskih prava integrirano je u odrednicama hrvatske vanjske politike. Takvu politiku Hrvatska zastupa u globalnim i regionalnim tijelima, kao i u bilateralnim kontaktima s drugim državama.

Republika Hrvatska polazi od načela da zaštita ljudskih prava svakog pojedinca i vladavina prava pružaju osnovu za sigurnost i mir u svijetu.

Republika Hrvatska ratificirala je glavne međunarodne instrumente u području ljudskih prava, uključujući šest glavnih konvencija UN-a i njihove pripadajuće protokole, prema kojima postoji obveza izvještavanja, te se zalaže za dosljednu suradnju sa ugovornim tijelima Ujedinjenih naroda osnovanim prema tim konvencijama. Hrvatska aktivno doprinosi njihovom radu putem svoje stručnjakinje u Odboru za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW).

Hrvatska također podržava i aktivno sudjeluje i u izradi novih standarda u području ljudskih prava unutar Ujedinjenih naroda i regionalnih organizacija.

Aktivni doprinos, Hrvatska potvrđuje i kroz djelovanje u međunarodnim tijelima za zaštitu i promociju ljudskih prava, članstvo u Gospodarskom i socijalnom Vijeću Ujedinjenih naroda (ELOSOC) (od 2000.–2002.), Komisiji za ljudska prava (2002.-2004.), te Komisiji za položaj žena ( od 2000.-2004., te od 2006.- 2009.)

Hrvatska surađuje i s brojnim domaćim i međunarodnim nevladinim organizacijama, polazeći od načela podrške aktivnom sudjelovanju civilnog društva u kreiranju međunarodne politike u području ljudskih prava.

OKVIR DJELOVANJA RH NA MEĐUNARODNOJ RAZINI

a) UN
RH stranka je šest temeljnih UN konvencija u području ljudskih prava i pripadajućih protokola prema kojima ima obvezu podnošenja periodičnih izvješća nadzornim ugovornim tijelima, čiju izradu koordinira Odjel za ljudska prava MVEP.

RH je bila članica Komisije za ljudska prava (UN-a od 2002.-2004.) sada transformirane u Vijeće za ljudska prava – rezolucija o osnivanju Vijeća usvojena 15. ožujka 2006. Na 60. zasjedanju Komisije RH je bila glavni sponzor rezolucije o prigovoru savjesti u vojnoj službi koja je usvojena konsenzusom.

Članstvo u UN Komisiji za položaj žena Hrvatska bilježi od 2006.-2009., te je u razdoblju svoga prethodnog članstva od 2000. do 2004. (od 2000.-2002. godine predstavnica RH je predsjedavala Komisijom za prava žena)

U svibnju 2004. predstavljeno je Treće periodično izvješće prema Konvenciji protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja (CAT), a u rujnu 2004. Drugo periodično izvješće o primjeni Konvencije o pravima djeteta (CRC). U siječnju 2005. RH je predstavila Drugo i Treće periodično izviješće prema Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).

U okviru Programa tehničke suradnje Vlade RH i OHCHR-a (1999.-2002.) ostvaren je veliki broj projekata na području diseminacije dokumenata o ljudskim pravima, obučavanja vojnih, policijskih i zatvorskih djelatnika o ljudsko-pravnim standardima, te je osnovan Dokumentacijski centar koji od 2003. djeluje kao Centar za ljudska prava, te od 2005. godine kao javna ustanova: Centar za ljudska prava.

b) OESS-ODIHR
Postavši članicom OESS-a, RH je prihvatila načela Završnog dokumenta iz Helsinkija te surađuje s OESS/ODIHR-om na području promocije i zaštite ljudskih prava.

c) Vijeće Europe
RH stranka je Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, te pripadajućih Protokola br. 1., 4., 6., 7., 11., 12., i 13., a 31. siječnja 2006. je ratificiran je i Protokol br. 14, čiji se rok za stupanje na snagu predviđen za 1. svibnja 2006. do daljnjeg odgađa. RH je također stranka Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.

Nastavno na Akcijski plan Vijeća Europe iz Varšave (16.-17. svibnja 2005.), krajem 2005. osnovan je Task Force za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje. Sukladno istom, izrađen je i plan Kampanje Vijeća Europe za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje, a po kojem će se pristupiti razradi nacionalnih kampanja. Slijedom navedenog, RH je već poduzela i prve korake na način da je ovogodišnju Nacionalnu kampanju vezanu uz nasilje u obitelji, uskladila i s planovima VE vezanim uz zadaću Task Forcea.

Djelatnici MVEP uključeni su u rad stručnih tijela Vijeća Europe koja se bave ljudskim pravima:

- Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI),
- Upravnog odbora za ljudska prava (CDDH),
- Odbora stručnjaka za razvoj ljudskih prava (DH-DEV),
- Odbora za bioetiku (CDBI),
- Odbora za ljudska prava i borbu protiv terorizma (DH-S-TER);

d) ICRC, IOM, ICMP
U Odjelu za ljudska prava MVEP nalazi se tajništvo Nacionalnog odbora za međunarodno humanitarno pravo.

U suradnji s Područnim uredom Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Nacionalnim odborom za suzbijanje trgovanja ljudima MVEP je uključeno u aktivnosti vezane za sprječavanje trgovanja ljudima.

e) Suradnja s NGO-ima
MVEP podržava sudjelovanje NGO-a na međunarodnim forumima, kao i djelovanje NGO-a na promicanju i zaštiti ljudskih prava u RH, a trenutno je uključeno u aktivnosti oko donošenja Strategije za razvoj civilnog društva.

  Međunarodni ugovori u području ljudskih prava i Republika Hrvatska

Ustav Republike Hrvatske (NN, br. 41/2001), člankom 140. utvrđuje pravnu snagu međunarodnih ugovora u pravnom sustavu RH.

"Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava."

a) Međunarodni ugovori UN prema kojima postoji obveza izvještavanja ugovornim tijelima:

1. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije

- usvojena 1966., stupila na snagu 1969., ima 170 država stranaka; stupila na snagu za RH 08. listopada 1991.
RH podnijela:

  • inicijalno, prvo, drugo i treće izvješće (CERD/C/290/Add.1) 14. veljače 1998., predstavljeno Odboru za ukidanje rasne diskriminacije UN-a, 03. i 04. kolovoza 1998., koji je dao preporuke 10. veljače 1999. (CERD/C/304/Add.55)
  • četvrto i peto izvješće (CERD/C/373/Add.1) 21. prosinca 2000., predstavljeno Odboru za ukidanje rasne diskriminacije UN-a, 06. i 07. veljače 2002., koji je dao svoje preporuke RH 21. svibnja 2002. (CERD/C/60/CO/4)


2. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

2a. Fakultativni protokol na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

- usvojen 1966., na snazi od 1976., ima 105 država stranaka; RH stranka od 12. listopada 1995.

2b. Drugi fakultativni protokol usmjeren na ukidanje smrtne kazne

- usvojen 1989., stupio na snagu 1991., ima 57 država stranaka; RH stranka od 12. listopada 1995.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima - usvojen 1966., stupio na snagu 1976., ima 156 država stranaka; stupio na snagu za RH 08. listopada 1991.

RH podnijela:

  • posebno izvješće (CCPR/C/87) 30. listopada 1992. predstavljeno Odboru za ljudska prava UN-a od 19.10. do 6.11. 1992. koji je dao svoje preporuke 28. prosinca 1992. (CCPR/C/79/Add.15)
  • inicijalno izvješće (CCPR/C/HRV/99/1) 19. studenog 1999. predstavljeno Odboru za ljudska prava UN-a, 28. i 29. ožujka 2001., te 4. travnja 2001., koji je dao svoje preporuke 30. travnja 2001. (CCPR/CO/71/HRV)

3. Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima

- usvojen 1966., stupio na snagu 1976., ima 153 države stranke; stupio na snagu za RH 08. listopada 1991.
RH podnijela:

  • inicijalno izvješće (E/1990/5/Add.46) 04. srpnja 2000. predstavljeno Odboru za gospodarska, socijalna i kulturna prava UN-a inicijalno 19., 20. i 28. studenog 2001., koji je dao svoje preporuke 30. studenog 2001. (E/C.12/1/Add.73)


4. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

4a. Fakultativni protokol na Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

- usvojen 1999., stupio na snagu 2000., ima 78 država stranaka; RH stranka od 06. veljače 2001.

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena - usvojena 18. prosinca 1979., stupila na snagu 1981., ima 182 države stranke; stupio na snagu za RH 08. listopada 1991.

RH podnijela:

  • posebno je izvješće (CEDAW/CRO/SP.1) podneseno 31. siječnja 1995.
  • inicijalno izvješće (CEDAW/C/CRO/1) 10. siječnja 1995. poslano je Odboru za ukidanje svih oblika diskriminacije žena UN-a, te je predstavljeno gore navedenom Odboru UN-a, 21. te 23. siječnja 1998., koji je dao svoje preporuke 14. svibanja 1998. (A/53/38,paras.80-119)
  • drugo i treće (CEDAW/C/CRO/2-3) podneseno je 17. listopada 2003., predstavljeno Odboru za ukidanje svih oblika diskriminacije žena UN-a 18. siječnja 2005 koji je dao svoje preporuke RH 15. veljače 2005. (CEDAW/C/CRO/CC/2-3)

5. Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja

5a. Fakultativni protokol na Konvenciju

- usvojen 2002; stupio na snagu za RH 25. travnja 2005., ima 25 država članica

Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja - usvojena 1984., stupila na snagu 1987., ima 141 državu stranku; stupila na snagu za RH 08. listopada 1991.

RH podnijela:

  • inicijalno izvješće (CAT/C/16/Add.6) 04. siječnja 1996., predstavljeno Odboru protiv mučenja UN-a, 6. svibnja 1996., koji je dao svoje preporuke 09. srpnja 1996. (A/51/44,paras.151-162)
  • drugo (CAT/C/33/Add.4) 02. ožujka 1998., predstavljeno Odboru protiv mučenja UN-a i 13. i 18. studenog 1998, koji je dao svoje preporuke 09.-20. studenog 1998. (A/54/44,paras.61-71)
  • treće (CAT/C/54/Add.3) 03. prosinca 2001. predstavljeno Odboru protiv mučenja UN-a u svibnju 2004., koji je dao svoje preporuke RH 11. lipnja 2004. (CAT/C/CR/32/3)

6. Konvencija o pravima djeteta

6a. Fakultativni protokol na Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece

- dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji, usvojen 2000., stupio na snagu 18. siječnja 2002., ima 106 država stranaka; stupio na snagu za RH 13. lipnja 2002.

6b. Fakultativni protokol na Konvenciju o pravima djeteta glede uključivanja djece u oružane sukobe

- usvojen 2000., na snazi od 12. veljače 2002., ima 107 država stranaka; stupio na snagu za RH 13. lipnja 2002.

Konvencija o pravima djeteta - usvojena 1989., stupila na snagu 1990., ima 192. države stranke; stupila na snagu za RH 08. listopada 1991.

RH podnijela:

  • inicijalno izvješće (CRC/C/8/Add.19) 08. studenog 1994., predstavljeno Odboru za prava djeteta UN-a 23. i 24. siječnja 1996., koji je dao svoje preporuke 13. veljače 1996. (CRC/C/15/Add.52)
  • drugo (CRC/C/70/Add.23) 30. listopada 2002. predstavljeno Odboru za prava djeteta UN-a 20. rujna 2004., koji je dao svoje preporuke 01. listopada 2004. (CRC/C/15/Add.243)


b) Popis međunarodnih ugovora u području ljudskih prava koje je RH ratificirala

  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.
  • Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.
  • Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima namijenjen ukidanju smrtne kazne iz 1989.
  • Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.
  • Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.
  • Konvencija o neprimjeni zastare na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti iz 1968.
  • Konvencija o ropstvu iz 1926. i Protokol na Konvenciju o ropstvu iz 1953.
  • Dopunska konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i instituta i praksi sličnih ropstvu iz 1956.
  • Konvencija o suzbijanju trgovine osobama i eksploatacije prostitucije drugih iz 1950.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 29) o zabrani prinudnog i obvezatnog rada iz 1930.
  • Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupanja ili kažnjavanja iz 1984.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br.102) o minimalnoj visini socijalnog osiguranja iz 1952.
  • Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951.
  • Protokol o statusu izbjeglica iz 1967.
  • Konvencija o statusu osoba bez državljanstva iz 1954.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 87) o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 98) o primjeni načela o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 105) o ukinuću prinudnog rada iz 1957.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 122) o politici zapošljavanja iz 1964.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 135) o zaštiti i sredstvima namijenjenima predstavnicima zaposlenih u poduzećima iz 1971.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 138) o najnižoj dobnoj granici za zasnivanje radnog odnosa iz 1973.
  • Konvencija o političkim pravima žena iz 1952.
  • Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957.
  • Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj dobi za zaključivanje braka i registraciji brakova iz 1962.
  • Konvencija o pravima djeteta iz 1989.
  • Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta glede uključivanja djece u oružane sukobe iz 2000.
  • Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji iz 2000.
  • Konvencija protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta iz 2000.
  • Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom iz 2000
  • Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom iz 2000.
  • Ženevska konvencija za poboljšanje uvjeta ranjenika i bolesnika u oružanim snagama na kopnu iz 1949.
  • Ženevska konvencija za poboljšanje uvjeta ranjenika, bolesnika i brodolomaca pripadnika oružanih snaga na moru iz 1949.
  • Ženevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949.
  • Ženevska konvencija o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949.
  • Dopunski protokol uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba iz 1977.
  • Dopunski protokol uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava unutrašnjih oružanih sukoba iz 1977.
  • Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.
  • Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina apartheida iz 1973.
  • Međunarodna konvencija protiv apartheida u sportu iz 1985.
  • Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.
  • Dodatni protokol uz Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, iz 1999.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 100) o jednakim plaćama za muškarce i žene iz 1951.
  • UNESCO konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju iz 1960.
  • Konvencija Međunarodne organizacije rada (br. 111) o zabrani diskriminacije u zvanju i zapošljavanju iz 1958.
  • Konvencija (ETS br.5) za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.
  • Protokol br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima /kraći naziv/ iz 1952.
  • Protokol br. 4 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima kojim se osiguravaju određena prava i slobode iz 1963.
  • Protokol br. 6 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o ukidanju smrtne kazne iz 1983.
  • Protokol br. 7 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1984.
  • Protokol br. 11 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1994., o preinaci kontrolnog mehanizma ustanovljenog Konvencijom
  • Protokol br. 12 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 2000.
  • Protokol br. 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 2002. o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima
  • Protokol br.14 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 2004., o izmjeni nadzornog sustava Konvencije
  • Europska konvencija (ETS br. 090) o suzbijanju terorizma iz 1977.
  • Europska konvencija (ETS br.126) za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1987.
  • Protokol 1. (ETS br.151) uz Europsku konvenciju za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1993.
  • Protokol 2. (ETS br.152) uz Europsku konvenciju za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1993.
  • Europska povelja (ETS br.148) o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992.
  • Okvirna konvencija (ETS br.157) za zaštitu nacionalnih manjina iz 1995.
  • Europski sporazum (ETS br. 161) o osobama koje sudjeluju u postupku pred sudom za ljudska prava iz 1996.
  • Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954, s Protokolom I
  • Konvencija o zabrani usavršavanja, proizvodnje i stvaranja zaliha bakteriološkog (biološkog) i toksičnog oružja i o njihovom uništenju iz 1972.
  • Konvencija o zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj, iz 1980., s pet Protokola
  • Konvencija o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješadijskih mina i o njihovom uništenju ( Ottawska konvencija) iz 1997.
  • Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda
  • Europska socijalna povelja (ETS br. 35) iz 1961.
  • Dodatni protokol (ETS br.128) na Europsku socijalnu povelju iz 1988.
  • Protokol (ETS br.142) kojim se mijenja Europska socijalna povelja iz 1991.
  • Dodatni protokol (ETS br.158) na Europsku socijalnu povelju kojim se omogućuje sustav kolektivnih tužbi iz 1995.
  • Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (ETS br.164)
  • Dodatni protokol (ETS br.168) uz Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih bića iz 1998.
  • Opći sporazum o povlasticama i imunitetima Vijeća Europe iz 1949, (u daljnjem tekstu Opći sporazum)
  • Protokol uz Opći sporazum iz 1952.,
  • Drugi protokol uz Opći sporazum iz 1956.,
  • Treći protokol uz Opći sporazum iz 1959.,
  • Četvrti protokol uz Opći sporazum iz 1961.,
  • Peti protokol uz Opći sporazum iz 1990.,
  • Šesti protokol uz Opći sporazum iz 1996.,


c) Popis međunarodnih instrumenata koje je RH potpisala ali nije još ratificirala

  • Europska konvencija (ETS br.160) o pravima djeteta iz 1996.
  • Konvencija Vijeća Europe protiv trgovanja ljudskim bićima (ETS br.197) iz 2005.
  • Dodatni protokol uz Konvenciju o cyber-kriminalu o inkriminiranju djela ksenofobne i rasističke naravi (ETS 189) iz 2003.


d) Značajni međunarodni instrumenti (koji nisu pravno obvezujući), a čija načela Republika Hrvatska ugrađuje u zakone i praksu državnih tijela

  • Opća deklaracija o ljudskih pravima iz 1948.
  • Standardna minimalna pravila za postupanje prema zatvorenicima iz 1955.
  • Deklaracija o pravima djeteta iz 1959.
  • Deklaracija UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1963.
  • Deklaracija o promicanju među mladima ideala mira međusobnog poštivanja i razumijevanja među narodima iz 1965.
  • Deklaracija o načelima međunarodne kulturne suradnje iz 1966.
  • Deklaracija o ukidanju diskriminacije žena iz 1967.
  • Deklaracija o teritorijalnom azilu iz 1967.
  • Teheranska proklamacija iz 1968.
  • Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju iz 1969.
  • Deklaracija o pravima mentalno zaostalih osoba iz 1971.
  • Deklaracija o zaštiti žena i djece u slučajevima izvanrednih stanja i oružanog sukoba 1974.
  • Deklaracija o upotrebi rezultata znanstvenog i tehnološkog napretka u interesu mira i dobrobiti čovječanstva iz 1975.
  • Deklaracija o zaštiti svih osoba od podvrgavanja mučenju i drugim okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima iz 1975.
  • Deklaracija o pravima invalida iz 1975.
  • Završni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi iz 1975.
  • Deklaracija o rasi i rasnim predrasudama iz 1978.
  • Deklaracija o temeljnim načelima glede doprinosa masovnih sredstava priopćavanja jačanju mira i međunarodnog razumijevanja, promociji ljudskih prava i borbi protiv apartheida i pozivanja na rat iz 1978.
  • Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja iz 1981.
  • Deklaracija o pravu naroda na mir iz 1984.
  • Deklaracija o osnovnim načelima ostvarivanja prava za žrtve zločina i zloupotrebe ovlasti iz 1985.
  • Deklaracija o ljudskim pravima pojedinaca koji nisu državljani države u kojoj žive iz 1985.
  • Deklaracija o socijalnim i pravnim načelima koja se odnose na zaštitu i dobrobit djece, s posebnim osvrtom na smještaj u ustanove za nezbrinutu djecu i posvojenje na nacionalnoj ili međunarodnoj razini iz 1986.
  • Deklaracija o pravu na razvitak iz 1986.
  • Dokument Kopenhaškog sastanka konferencije o ljudskoj dimenzije OESS-a iz 1990.
  • Deklaracija o pravima pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina iz 1992.
  • Bečka deklaracija i program akcije iz 1993