Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH

Mjesec: Godina:
Večernji list, Zagreb, 31. prosinca 2017.

Ministrica Marija Pejčinović Burić: Arbitražni proces ne priznajemo, ali on je ipak dao rješenja

Intervju možete pročitati i ovdje:

https://www.vecernji.hr/vijesti/arbitrazni-proces-ne-priznajemo-ali-on-je-ipak-dao-rjesenja-1217160

 

Postojeći sporazum između Hrvatske, Slovenije i Italije već je utvrdio sustav s morskim plovnim putem širim i za Sloveniju povoljnijim od onoga koji je predviđen arbitražnom odlukom

Kada je prije šest mjeseci preuzela dužnost ministrice vanjskih i europskih poslova, prvo što je na novoj funkciji dočekalo Mariju Pejčinović Burić bila je odluka arbitražne komisije o hrvatsko-slovenskoj granici, koju Hrvatska, zbog nepovratno kompromitiranog arbitražnog postupka nije priznala. Slovenci su pak najavili da će odluku primijeniti jednostrano, a s ministricom smo razgovarali u petak, na dan isteka roka za roka za primjenu te odluke.

Čini se da je dan ipak protekao bez većih incidenata. Kakve su informacije s terena?

- Mislim da je ovdje važno ponoviti čitavi kontekst. Arbitražnu odluku Hrvatska ne priznaje jer je ona rezultat kompromitiranog arbitražnog postupka iz kojeg se Hrvatska jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora povukla u srpnju 2015. Tada je izišlo na vidjelo da je Slovenija vlastitim djelovanjem teško povrijedila odredbe Arbitražnog sporazuma i nepovratno kompromitirala arbitražni postupak koji je izgubio vjerodostojnost. Svi ti razlozi stoje i danas i to je pravni i politički okvir u kojem djelujemo. U proteklih šest mjeseci smo sa slovenskom stranom nastojali kroz dijalog otvoriti mogućnost da riješimo novonastalu pat poziciju. Tako su održana dva službena sastanka na razini predsjednika vlada prvi u Ljubljani, a drugi u Zagrebu, kao i nekoliko njihovih susreta na marginama europskih sastanaka na vrhu. Između tih sastanaka, eksperti s jedne i s druge strane sastali su se sedam puta. Za sada je, na žalost, slovenska strana ostala na poziciji da želi implementirati odluku, dok mi još vjerujemo da je nastavak razgovora i bilateralni dogovor mogući put za pronalazak rješenja.
Za nas je važeća granica, nekadašnja republička granica, koja je 1991. postala naša međunarodna granica i koja je kao takva nastavila biti naša granica do današnjih dana. Mislimo da bilo kakav jednostrani pokušaj da se ona promijeni na terenu predstavljalo bi kršenje međunarodnog prava. Stoga, pozivamo na dijalog i na suzdržanost. Sloveniji smo u četvrtak poslali notu u kojoj smo pozvali na nastavak dijaloga i ponovo naglasili neprihvatljivost poduzimanja jednostranih poteza.
S druge strane danas smo dobili dvije note, jedna predlaže sklapanje “sporazuma o provedbi arbitražne odluke..”, što je za nas, naravno, potpuno neprihvatljivo, a druga je prosvjedna, s kojom se naravno ne možemo složiti. Mi ne možemo prihvatiti ni jednu ni drugu notu, ali i dalje ostajemo otvoreni za dijalog. Zauzimamo se za fleksibiliziranje stava, jer samo tako možemo doći do obostrano prihvatljivog rješenja.
Što se tiče stanja na terenu, po našim informacijama nije se ništa neuobičajeno dogodilo. Ribari su ujutro izišli najnormalnije ribariti u područjima gdje uobičajeno ribare ispred Savudrijske vale, bio je jedan susret našeg ribarskog broda sa slovenskom policijom, tamo je bila i hrvatska policija, i sve je završilo na tome. Dakle, stanje je za nas nepromijenjeno i sve naše službe rade svoj redoviti posao u zaštiti hrvatskih interesa.

Slovenija se ipak suzdržava od drastičnih poteza. Ipak, pritisak slovenske javnosti na premijera Cerara u izbornoj godini je velik. Koliko je realno očekivati da će taj pritisak popustiti prije izbora?

- Dosadašnji sastanci koje smo imali, posebno ovaj zadnji u Zagrebu, pokazali su da je prostor za fleksibilnost sa slovenske strane vrlo ograničen. Vjerojatno je to u jednom dijelu uvjetovano i izbornim vremenom, koje obično nije dobro ozračje za donošenje strateških odluka. No bez obzira na unutarnjopolitičku situaciju, mislimo da bi jedan cilj trebao biti zajednički, a to je da u obostranom interesu pronađemo prihvatljivo rješenje za granicu. Granično pitanje je u svojoj biti uvijek bilateralno pitanje i samo se dogovorom dviju strana može utvrditi granična crta koja odgovara i jednoj i drugoj strani. Mi vjerujemo da je to potrebno te da otvoreno granično pitanje trebamo riješiti kao zrele i odgovorne članice EU i NATO-a.

Iako Hrvatska ne priznaje arbitražnu odluku, činjenica je da utvrđenje nije nepovoljno za Hrvatsku. To ističe i premijer Plenković. U kojem dijelu tražimo ispunjenje dodatnih interesa?

- Mi smo još od 1991. pokušavali na razne načine riješiti otvoreno granično pitanje, na kraju i kroz arbitražu. Proces koji je nepovratno kompromitiran i koji zato ne priznajemo, ipak je dao rješenja koja se u velikoj mjeri poklapaju s hrvatskim stajalištima. Na kopnu je potvrđeno načelo da je granica išla vanjskim granicama katastarskih općina, po načelu na kojem Hrvatska želi riješiti granična pitanja i s drugim susjedima, i granica na kopnu je u velikoj mjeri na taj način i utvrđena. Na moru je otklonjena velika većina slovenskim pretjeranih zahtjeva koji su nas u proteklim godinama onemogućavali doći do bilateralnog rješenja. Ova odluka, koju Hrvatska ne prihvaća, do kraja je razgolitila takav stav i sve što je ostalo otvoreno svela je u granice o kojima se može razgovarati. Kada se na kraju dobro pogleda ono što smo zagovarali u ranijim pregovorima, u velikoj mjeri možemo biti zadovoljni ovime gdje smo sada, ali konačno rješenje moramo dogovoriti bilateralno. U tom smislu zagovaramo fleksibilnost koja bi dovela do zajedničkog dogovora, te smo pred sastanak u Zagrebu predložili i pravni okvir - kratak protokol s pet točaka: granica na kopnu i moru, režim plovidbe, mješovito povjerenstvo koje bi to provelo i način stupanja na snagu sukladno unutarnjem zakonodavstvu svake strane. Vjerujemo da smo ponudili kvalitetan okvir za pronalaženje rješenja, a za koji treba učiniti jedan ili dva koraka sa svake strane. S obzirom na sve stručne i druge analize provedene kroz sve ove godine, mislimo da je u kratkom roku moguće postići dogovor, ali za to je nužna politička volja s obadvje strane. Bilo bi to dobro odgovorno i zrelo, ali je nemoguće bez koraka sa slovenske strane. Ipak, mogućnost da se takav sporazum postigne u ovom trenutku je možda veća nego ikada prije.

Sugerirate da je arbitraža konačno stavila ad acta priče o teritorijalnom "junctionu" za Sloveniju. Ne vjerujete da bi se u eventualnim pregovorima to pitanje moglo ponovo otvoriti?

- Postojeći sporazum sklopljen između Hrvatske, Slovenije i Italije, koji je prihvatila Međunarodna pomorska organizacija, već je utvrdio sustav usmjerene i odvojene plovidbe i nesmetani prolaz za sva plovila, s morskim plovnim putem širim i za Sloveniju povoljnijim od ovoga koji je predvidjela arbitražna odluka. Sam neškodljivi prolaz nikad nije bio doveden u pitanje, a po međunarodnom pravu nije ni bilo realno tražiti teritorijalni kontakt s otvorenim moram (teritorijalni “junction”), što je i potvrđeno ovom arbitražnom odlukom, stoga ne vjerujem da bi to imalo izgleda ni kada bi bilo ponovo stavljeno na pregovarački stol.

I to je velika prednost za Hrvatsku. Ukoliko bi se dogovorio poseban režim ribarenja u Savudrijskoj vali, ne bi li bilo logično da Sabor donese odluku kojom bi prihvatio granicu koju je utvrdila arbitraža? Je li se razmišljalo o takvom postupku?

- U rujnu smo parlamentarnim strankama predstavili graničnu crtu kako ju je utvrdila arbitražna odluka koju ne prihvaćamo te što su bili hrvatski zahtjevi dok smo sudjelovali u postupku. Na sastanku s predstavnicima saborskih klubova nije bilo govora o mijenjanju odluke Hrvatskog sabora. Vjerujemo da samo kroz dijalog sa slovenskom stranom kojim bi se utvrdila granična crta na kopnu i na moru, moguće dogovorio i neki poseban režim ribarenja, možemo doći do obostrano prihvatljivog rješenja.

Karl Erjavec najavljuje tužbu protiv Hrvatske. Bojite li se takvog scenarija?

- Ne vidimo ni razloga ni povoda za pokretanje bilo kakvog postupka protiv Hrvatske od strane Slovenije pred Sudom Europske unije. Neprihvaćanjem arbitražne odluke odnosno njezinim neprovođenjem iz jasnih razloga Hrvatska ne krši odredbe pravne stečevine odnosno pravo Europske unije. Ako Slovenija misli na neke dijelove pravne stečevine koji govore o međusobnim ribolovnim pravima onda treba podvući da se Slovenija ne može pozivati, a Hrvatska ne može kršiti odredbe pravne stečevine EU koje nisu u primjeni. Međutim, ako Slovenija ipak pokrene neki postupak, Hrvatska će znati na to odgovoriti.

Osim Slovenije, Hrvatska ima napete odnose i sa Srbijom. Kada se uzmu reakcije srbijanskih čelnika na incident u Sonti, je li uopće moguće pomišljati na poboljšanje odnosa?

- Nažalost, imamo razloga vjerovati da je incident u kojem su na Badnjak u Sonti pretučena trojica mladih Hrvata etnički motiviran. To što se požurilo s izjavama da se ne radi o etnički motiviranom napadu i prije nego što su nadležne sudske instance utvrdile narav incidenta i donijele presude zasigurno ne pridonosi uspostavi povjerenja i poboljšanju odnosa. Činjenica da je Srbija odbila primiti našu notu u kojoj tražimo da se brzo i objektivno utvrde sve činjenice i odgovori, također nije ohrabrujuća. U Srbiji živi 56.900 Hrvata, imamo sporazum o zaštiti manjina iz 2004., no na planu provedbe odredbi toga sporazuma koji predviđa unapređenje položaja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji nije se puno napravilo. Za nas je iznimno važno unapređenje položaja hrvatske nacionalne manjine u različitim područjima i na tome ćemo ustrajati. Nadalje, još je jedno osjetljivo i prevažno otvoreno pitanje nestalih osoba. Riječ je o vrlo bolnom humanitarnom pitanju, njihove obitelji zaslužuju da se identificiraju grobnice i posmrtni ostatci, za što je nužno da Srbija otvori arhive i da vrati dokumentaciju uzetu iz vukovarske bolnice i drugih mjesta te da na taj način omogući napredak u rješavanju ovog pitanja. Za odugovlačenje I izbjegavanje suradnje u tom pitanju nema opravdanja. Bez vidnih koraka u tom smjeru teško je govoriti o poboljšanju odnosa. S obzirom na ključnu ulogu rješavanja pitanja nestalih osoba za pomirenje na ovim prostorima, ono ima i regionalnu dimenziju te predstavlja i jedan od uvjeta koje Srbija mora zadovoljiti i u kontekstu napretka u europskim integracijama. Važno je stvarati ozračje koje će voditi unapređenju odnosa i olakšavati rad na otvorenim pitanjima. Za to je potrebna dobra volja, iskren i konstruktivan pristup te spremnost na dijalog. Tome zasigurno ne pridonose izjave koje se mogu čuti iz Srbije a kojima se nastoji revidirati povijest i glorificira aktere politike iz 90-ih ili izjave koje sadrže neutemeljene optužbe protiv Hrvatske. Međutim, ostaje činjenica da smo mi susjedi, da se otvorena pitanja mogu i trebaju rješavati dijalogom i na tom smo tragu imenovali koordinatora za otvorena pitanja, koji se nedavno sastao s koordinatorom sa srbijanske strane. Njihova je zadaća utvrditi aktualni status otvorenih pitanja i dogovoriti prioritete i korake u njihovu rješavanju. Važnim držim i nastavak bilateralnih razgovora o granici. Mi smo formirali komisiju za granice i vjerujemo da u idućem razdoblju možemo nastaviti razgovore i o graničnom pitanju.

Tu je i Mađarska. Oni su nam, kao i Slovenija, uložili veto na ulazak u OECD.

- S Mađarskom gradimo zaista dobre odnose, a da je tome tako pokazuju i vrlo česti susreti na svim razinama. Budimpešta je bila jedna od prvih vanjskopolitičkih destinacija u kojoj sam bila već početkom srpnja. Brojni su drugi susreti raznih razina održani tijekom ove godine, a već su za siječanj planirana četiri sastanka na razini ministara ili državnih tajnika. U studenom ove godine premijer Plenković je u Budimpešti sudjelovao na sastanku 'Kina+16', kojim je ove godine predsjedala Mađarska, te je tom prigodom imao i vrlo sadržajan sastanak s premijerom Orbanom. Dva su premijera ukupne odnose ocijenili prijateljskima te izrazili spremnost za rješavanje pitanja INA-MOL. Konstatirano je kako s mađarske strane postoji nedvojbena politička volja za podrškom Hrvatskoj u reotkupu dionica INA-e, no potrebno je pronaći model koji će odrediti trenutnu realnu vrijednost dionica INA-e te istovremeno uzeti u obzir dosadašnje investicije mađarske strane. Rezultati dobre suradnje naših dviju zemalja bili su vidljivi i ljetos prilikom prolaska turista preko schengenske/mađarske granice, a što je imalo pozitivan utjecaj na našu odličnu turističku sezonu. S druge strane, Mađarska najava blokiranja Hrvatskog članstva u OECD-u je došla neočekivano, ali vjerujemo da ćemo do trenutka kada se bude zaista odlučivalo o članstvu imati i mađarsku potporu.

Sastali ste se s glavnim tajnikom OECD-a i kažete da se on čudio vetu dviju država.

- Da, ovo je prvi put da se takvo što dogodilo. Naime, postoji zajednička odluka država članica EU iz 2007. godine o međusobnom podupiranju u članstvu u međunarodnim organizacijama. Slovenija je prva srušila taj konsenzus i stoga su države članice EU i sam glavni tajnik OECD-a bili iznenađeni tim postupkom. Međutim, u ovom trenutku još formalni proces pregovora o članstvu nije započeo, a mi vjerujemo da će se okolnosti promijeniti kada hrvatska kandidatura u pravom smislu dođe na stol. OECD je zadnja međunarodna organizacija u koju Hrvatsku u ovom trenutku želi pristupiti, a susjedi s kojima imamo snažnu gospodarsku suradnju u tome mogu vidjeti i svoj interes. Nadamo se da će prevladati razum i da će se primjenjivati odluke i dogovori koji su bili u primjeni svih ovih godina.

Haška presuda šestorici stvara bojazan od novih napetosti u toj državi i dodatnog pogoršanja položaja BH Hrvata. Što Hrvatska može učiniti po tom pitanju?

- Hrvatska je odgovorna za Hrvate u BiH i po Ustavu i kao supotpisnica Daytonskog sporazuma. Mi se čitavo vrijeme zauzimamo za ono što je osnova sporazuma, a to je konstitutivnost triju naroda. Da nije bilo te odredbe, duboko vjerujemo da taj sporazum ne bi ni bio potpisan. Mislimo da je upravo konstitutivnost i najvažniji čimbenik stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta u BiH. Hrvati, zbog svoje malobrojnosti na žalost su, zadnjih godina prolazili kroz proces u kojem kroz nekoliko izbornih ciklusa na različitim razinama nisu mogli izabrati svoje legitimne predstavnike. Mislimo da to nije dobro za stabilnost i sigurnost u BiH, za opstanak Hrvata, a ni za europski put te države. pri tome držimo bitnom promjenu izbornog zakona i u tom smislu razgovaramo s našim partnerima u međunarodnoj zajednici. Postoji nekoliko prijedloga koji su na stolu, očekujemo da politički akteri u BiH zrelo pristupe tom pitanju i da izborni zakon zaista osigura legitimnu zastupljenost Hrvata u BiH. Ključno je, uz poštivanje pravomoćnih presuda, osigurati da svaki narod može izabrati svoje legitimne predstavnike. Što se tiče same haške presude šestorici, ona se ne smije zlorabiti u političke svrhe ni koristiti kao izgovor da se Hrvatima u BiH uskraćuju njihova politička i druga prava, a pogotovo su nam neprihvatljivi pokušaji da se nametne kolektivna krivnja. Posebnu pozornost ćemo posvetiti stabilnosti Bosne i Hercegovine te podršci važnim reformama, a koje su vezane i za europsku i euroatlantsku perspektivu BiH. Hrvatska je predana ostanku i opstanku Hrvata u BiH, čemu svjedoči i činjenica da je BiH prioritet u razvojnoj pomoći Republike Hrvatske. Ove godine je u tu svrhu osigurano 23,5 milijuna kuna za projekte u području zdravstva, obrazovanja, kulture, infrastrukture i ostalih područja ključnih za bolji i kvalitetniji život. Pomažemo i kapitalne znanstvene, kulturne i zdravstvene institucije kao što su sveučilište, bolnica i kazalište u Mostaru. U prvoj polovici iduće godine planiramo otvaranje konzulata u Vitezu i Livnu, kako bi konzularna pomoć bila na kvalitetan način dostupna svim Hrvatima u različitim dijelovima BiH.

Odnosi u kojima je vidljiv napredak su oni s Rusijom, koji su bili zapostavljeni čitavo desetljeće. S ruske strane predlaže se jačanje gospodarske suradnje. Kakve su nam mogućnosti na tom planu?

- S ovom Vladom doista je počelo jačanje suradnje. Ova je godina prošla u znaku obilježavanja 25 godina uspostave diplomatskih odnosa. Mi smo nakon što dvije godine u Moskvi nije bilo veleposlanika imenovali vrhunskog diplomata za veleposlanika u Ruskoj Federaciji. Što se tiče gospodarske suradnje, nakon sedam godina stanke, potpredsjednica Dalić je vodila Međuvladinu komisiju za gospodarsku suradnju na sastanku u Moskvi. Predsjednica Grabar Kitarović je bila u posjetu Rusiji, te je održan i gospodarski forum, sve je to stvorilo pretpostavke za razvoj boljih odnosa s Ruskom Federacijom. Držimo da se odnosi dalje mogu razvijati, naravno uvažavajući našu poziciju članice EU i NATO te da je Rusija važna za suradnju bez obzira na naše različite poglede po pojedinim pitanjima. Postoje i pitanja od globalnog interesa u kojima možemo imati zajedničke interese, kao što su borba protiv radikalizma i nasilnog ekstremizma. Vodimo balansiranu politiku, koja uvažava našu političku pripadnost europskom i euroatlantskom krugu, ali vodeći računa o vlastitim gospodarskim interesima, naravno sukladno pravilima otvorenog tržišta. Bilježimo i vrlo uspješnu suradnju na području turizma.

S ministrima nekoliko drugih članica pisali ste EU povjerenici Mogherini tražeći jači rad na suzbijanju propagande iz Rusije. Je li se na tom planu nešto promijenilo?

- Cilj pisma bio je ukazati na važnost sveobuhvatnog pristupa strateškom komuniciranju na razini Europske unije. U Europskoj službi vanjskih poslova 2014. je utemeljena jedinica za strateško komuniciranje. Taj tim je krenuo sa strateškim komunikacijama u državama istočnog susjedstva, a u međuvremenu se pokazala potreba da se strateški komunicira i na drugim područjima važnim za EU te su osnovani timovi za južno susjedstvo i za jugoistočnu Europu. Nama je u tom kontekstu bilo važno ukazati na potrebu posvećivanja više pozornosti prostoru jugoistočne Europe gdje strateško komuniciranje i javnu diplomaciju vidimo kao važan aspekt djelovanja EU. Hrvatska kao država koja je izravno zainteresirana za sigurnost i stabilnost jugoistoka Europe pridružila se zahtjevu da se osiguraju veća sredstva za strateško komuniciranje, čiji je predmet komuniciranje naših zajedničkih europskih vrijednosti i komuniciranje o politikama EU te informiranje građana.

Iduće godine predsjedamo Srednjoeuropskom inicijativom. Najavili ste da ćemo joj nastojati dati novi sadržaj. Što bi to bilo?

- Hrvatska od 1. siječnja predsjeda Srednjoeuropskom inicijativom (SEI). Od našeg zadnjeg predsjedanja prošlo je 20 godina, u kojima se bitno promijenila i inicijativa i pozicija Hrvatske. Sada smo članica EU i s te pozicije želimo staviti naglasak na proširenje i jačanje suradnje s EU. Druga komponenta je gospodarska suradnja, posebno prometno povezivanje kao i poticanje ulaganja. Unutar tog prostora je i naš LNG terminal, ali i neki drugi projekti, tako da mislimo da inicijativi svakako treba dati vidljiviji gospodarski obol. Kultura je tradicionalno područje suradnje na čemu ćemo nastaviti raditi, a obuhvatit ćemo i pitanja migracija te jačanje odnosa i s drugim regionalnim i međunarodnim organizacijama. Mislimo da ima prostora da se takvo predsjedanje iskoristi i za jačanje same inicijative i za pozicioniranje Hrvatske u međunarodnom kontekstu.

Hoće li proširenje biti jedna od ključnih agendi hrvatskog predsjedanja EU-om?

- Politika proširenja idućih će godina sigurno biti u fokusu predsjedanja Europskom unijom. Bugarska, Rumunjska i Hrvatska, kao tri članice koje graniče s državama kandidatkinjama posebno su zainteresirane za proširenje kao jedan od puteva stabilizacije i napretka Jugoistočne Europe. Kada Hrvatska preuzme predsjedavanje u prvoj polovici 2020. godine sigurno ćemo nastaviti s promoviranjem politike proširenja. Naše će predsjedanje biti izazovno utoliko što dolazi nakon imenovanja nove Europske komisije i novog saziva Europskog parlamenta, a ako sve bude išlo kako sada izgleda, tada će se već dogoditi i Brexit. Nadamo se da će pregovori o novom višegodišnjem financijskom okviru do tada biti gotovi, jer je to uvijek vrlo teška tema. S obzirom na okolnosti, to će sigurno biti zanimljivo i izazovno predsjedanje.

Kako teku pripreme za predsjedanje?

- Već godinu dana na pripremama predano radimo. Za predsjedanje je nužna kompleksna i velika logistika, priprema ljudi koji će to raditi, obuka i primanje novih ljudi, jačanje institucija koje će biti uključene u predsjedanje, jer država koja predsjeda ima sve redovite obveze koje proizlaze iz članstva EU I na to dodatno predsjedanje, tj odgovornost koordinatora svih država članica na svim razinama. S druge strane, mislimo da je to prilika par excellence da se Hrvatska dodatno pozicionira i da se njezin imidž dodatno ojača, ali da se osnaži i državna uprava. U 2018. godini će trebati donijeti niz konkretnih odluka, pripremamo niz akata kojima mislimo da se moramo institucionalno i zakonodavno pripremiti da bi predsjedanje proteklo kako treba. Prikupili smo dobre prakse drugih država koje su nedavo predsjedale - Estonija, Malta, te Slovačka, koja nam je slična, a u veljači će u Zagreb doći i slovački državni tajnik/ministar Ivan Korčok, koji će nam iz prve ruke dati najvažnija savjete I informacije jer su takva iskustva nezamjenjiva i dragocjena.

Na funkciji ste šest mjeseci. Dočekalo vas je puno posla, no malo vas se vidi u javnosti.

- Mislim da je cijela vlada dobila lavinu poslova koji su sada došli na red, a dugo su bili ispod tepiha. Prvi dani na ministarskoj funkciji bili su mi vezani uz objavu arbitražne odluke. Istodobno smo imali dva velika događaja – završetak predsjedanja procesom suradnje u JI Europi i redovitu godišnju konferenciju Dubrovnik forum. Brzo su uslijedile druge inicijative, summit Berlinskog procesa u Trstu, razgovori u Sloveniji, zajednička sjednica Vlada RH i BiH u Sarajevu, V4 Plus, niz posjeta kolega Zagrebu (Belgija, Australija, Japan, Ujedinjeni Emirati, EEAS itd.) Uveli smo ponovno praksu okupljanja diplomatske mreže krajem kolovoza, za koju želimo da postane redovita...redoviti ministarski sastanci u četiri formacije Vijeća EU, i drugih organizacija itd. Radimo vrlo intenzivno, dočekalo me je puno diplomatskog posla, a velik dio vanjskih poslova ima svoju dimenziju koja nije javna. Posla će biti i u idućoj godini, ali tim je tu, rade na razini, odlično surađujemo i na razini Vlade. Bitni su rezultati i vjerujem da će to prepoznati i javnost.