Prema posljednjem popisu stanovništva koji je proveden u travnju 2001. g., u Republici Hrvatskoj živi 4. 437. 460 stanovnika.
Temeljem prosudbi hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda u svijetu, hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva zemalja u kojima žive iseljeni Hrvati i njihovi potomci, te temeljem samih procjena hrvatskih zajednica u pojedinim zemljama, smatra se da danas u svijetu živi oko 3.000.000 iseljenih Hrvata i njihovih potomaka.

Prema pojedinim zemljama procijenjeno brojčano stanje Hrvata i njihovih potomaka je slijedeće:

Argentina oko 250 000 
Australija oko 250 000
Austrija    oko 90 000
Belgija      oko 6 000
Brazil        oko 20 000
Bolivija     oko 5 000
Čile           oko 200 000
Danska     oko 1 000
Ekvador   oko 4 000
Francuska oko 40 000
Italija        oko 60 000
Južnoafrička Republika oko 8 000
Kanada    oko 250 000
Luksemburg oko 2 000
Nizozemska oko 10 000
Norveška  oko 2 000
Novi Zeland oko 40 000
Njemačka oko 350 000
Paragvaj  oko 5 000
Peru          oko 6 000
Sjedinjene Američke Države oko 1 200 000
Švedska    oko 35 000
Švicarska oko 80 000
Urugvaj    oko 5 000
Velika Britanija oko 5 000
Venezuela oko 5 000

Republika Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja. Nekoliko je perioda tijekom kojih su se Hrvati iseljavali iz svoje domovine:

  1. od 1880. godine do I. svjetskog rata: SAD, zemlje Latinske Amerike, Južnoafrička Republika, Australija, Novi Zeland
  2. od 1918. godine do II. svjetskog rata: Njemačka, Francuska, Belgija
  3. krajem i neposredno poslije II. svjetskog rata: Argentina i druge zemlje Latinske Amerike, Sjeverna Amerika
  4. nakon 1965. godine: Zapadna Europa, Australija, Novi Zeland i Kanada
  5. nakon 1990. godine: Njemačka, Švicarska, Austrija, Kanada, SAD, Australija i Novi Zeland

 

Hrvati su se iseljavali kako iz ekonomskih, tako i iz političkih razloga, no može se reći da su ponekad i jedan i drugi razlog bili povezani.
Starija populacija Hrvata, uglavnom ekonomska emigracija, u prekooceanskim zemljama još uvijek je zainteresirana za događanja u domovini, dok je njezin mlađi naraštaj dobrim dijelom asimiliran, pa ih najviše zanimaju njihovi korijeni.
Specifična skupina hrvatskih iseljenika je ekonomska emigracija šezdesetih godina prošlog stoljeća koja se najvećim dijelom naselila u zemlje Zapadne Europe. Jedan dio se integrirao u društvo zemlje primateljice (osobito mlađi), dok je drugi dio još uvijek u toj zemlji kao gost i ima želju za povratkom u Hrvatsku.
Najveći broj političkih iseljenika predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su nakon II. svjetskog rata uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku.
Iseljavanje nakon 1990. godine karakterizira izbjeglički val iz područja zahvaćenih ratom i  velikosrpskom agresijom. Najveći broj odselio je u zemlje Zapadne Europe i prekooceanske zemlje (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland). Dio njih ipak se vratio u Hrvatsku.
Karakteristično za sve naraštaje našeg iseljeništva, bilo ono u prekooceanskim zemljama, bilo ono u neposrednoj blizini domovine, jest njihova zainteresiranost za suradnju s matičnom zemljom. Osnova našega zajedničkog djelovanja treba biti temeljena na činjenici – kako sačuvati hrvatski identitet iseljenika, bez obzira na vrijeme odlaska, razlog odlaska, stupanj naobrazbe i generaciju iseljenika.