Hrvatska manjina u Austriji

 

Preci gradišćanskih Hrvata naselili su kontinuirano tijekom 16. stoljeća veći broj naselja na području čitave današnje Savezne zemlje Gradišće. U međuratnom razdoblju zbog ekonomske zaostalosti Gradišća gradišćanski Hrvati masovno iseljavaju u prekooceanske zemlje. U isto vrijeme, najprije kao “pendleri”, a nakon Drugog svjetskog rata sve više i sa stalnim mjestom boravka, nastanjuju se gradišćanski Hrvati u Beču. Rezultat ovog procesa, koji je masovnije započeo od početka dvadesetih godina prošlog stoljeća, je i određeni broj vikendaških hrvatskih naselja u Gradišću. Danas su još očuvana hrvatska naselja u kojima stanovnici žive tijekom cijele godine okupljeni u većem broju oko sljedećih kotarskih mjesta : Željezno (Eisenstadt), Gornja Pulja (Oberpullendorf) i Borta (Oberwart).
Manjinska zajednica gradišćanskih Hrvata u Austriji podijeljena je uvjetno na dvije međusobno dobro povezane podskupine: gradišćanski Hrvati u Saveznoj zemlji Gradišće (po procjenama do 35 000) i gradišćanski Hrvati u Beču (do 15 000), dakle ukupno do 50 000. Uzrok ove podjele dominantno je gospodarske prirode – traženje zaposlenja. Prema popisu stanovništva, u Republici Austriji u 2001. godini ima približno 27 000 stanovnika koji su se izjasnili kao gradišćanski Hrvati. Oni su naveli da je njihov materinji jezik gradišćansko-hrvatski. Udruge gradišćanskih Hrvata drže da ih u Republici Austriji ima ukupno do 50 000. Ova hrvatska manjinska zajednica u Republici Austriji zasigurno je najbolje organizirana hrvatska manjina, koja je ujedno i najbolje povezana s pripadnicima institucija ostalih hrvatskih manjina u susjednim zemljama. Gradišćanski Hrvati su danas suočeni s velikim izazovom - kako zaustaviti zabrinjavajući trend sve većeg opadanja hrvatske jezične kompetencije kod svoje djece.

Status

Austrijskim Zakonom o manjinama (Volksgruppengesetz-1976.g.) gradišćanski Hrvati postaju manjinska skupina. Na području manjinske zakonske regulative nije u posljednje vrijeme došlo do promjena s izuzetkom unošenja državnog cilja o multikulturalnosti, vezanog uz nacionalne manjine, u Ustav Republike Austrije.
Austrijski Državni ugovor iz 1955. godine, i to posebno članak 7. tog Ugovora, temelj je zaštite manjinskih prava gradišćanskih Hrvata i koruških Slovenaca u Gradišću, Koruškoj i Štajerskoj. Austrija se u članku 7. obvezala da će ispuniti konkretne standarde zaštite manjinskih prava gradišćanskih Hrvata i koruških Slovenaca. Austrijski je Državni ugovor međunarodni ugovor, što znači da je Republika Austrija međunarodno vezana za sadržaj Državnog ugovora.

Udruge, izdavaštvo i mediji

Danas u Republici Austriji postoji znatan broj institucija gradišćanskih Hrvata kao npr.: Hrvatski kulturni centar, Gradišćansko-hrvatski centar (www.hrvatskicentar.at), Znanstveni institut gradišćanskih Hrvata (www.zigh.at), Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću (www.hkd.at) i Hrvatsko-gradišćansko kulturno društvo u Beču u čijim aktivnostima sudjeluje veći broj članova. Gradišćanski Hrvati u RA imaju brojne kulturne institucije: 30-ak folklornih i 20-ak amaterskih kazališnih skupina. Posebnu ulogu ima  kulturna zadruga u Velikom Borištofu pod nazivom KUGA (www.kuga.at)
Hrvatsko štamparsko društvo u Željeznom izdaje tjednik „Hrvatske novine“, godišnji kalendar
te knjige na gradišćansko-hrvatskom jeziku iz hrvatske književnosti (www.hrvatskenovine.at) Hrvatski kulturno- dokumentacioni centar tiska školske knjige za potrebe hrvatskih dvojezičnih škola u Gradišću. Hrvatsko kulturno društvo izdaje novine „Hrvatsko glasilo“. Manjinska zajednica gradišćanskih Hrvata ima sve vrste medija: novine, radio i TV emisije u okviru  ÖRF-a – studio Željezno i dio radio programa u okviru privatne radio postaje MORA u Srednjem Gradišću.